Neobavezno muzičko ljeto je završilo i, već standardno, jesen je vrijeme kada i brojem i sadržajem možemo očekivati sve zanimljiviju muziku i uzlaznu diskografsku putanju do vrhunca sezone krajem godine.
Ako su singlovi koje izdvajamo pravi znak, onda bismo mogli imati vrlo atraktivnu novu sezonu. A stvar je još bolja jer su u pitanju formalno/stilski dvije potpuno različite pjesme, ali su obje primjerak nečega što, u nedostatku boljeg izraza, opisujemo pomalo otrcanom frazom ‘svjetski a naše’.
Jedan od dva izdvojena singla potpisuje zagrebački blues-rock trio The Paints.
Formirani su prije tri godine u postavi Josip Pavlović – bas i vodeći vokal, Grigor Bartolec – gitara i vokal, te Marko Vucelja – bubnjevi, te su najprije predano, dugo i odgovorno učili, vježbali i pisali prve teme prije nego su debitirali u aprilu 2019. sa singlom “Not My Circus (Not My Monkeys)”.
Šteta da nam je to tada promaklo, jer je već s prvom pjesmom, unatoč nemaštovitom videu, bilo jasno da se pojavljuje novi potentni bend. Pola godine kasnije, novim singlom ”Love Is Gonna Come” (i simpatičnijim spotom jednake low-budget produkcije), ne samo da su potencijal ovjerili, već tvrdimo da imamo bend čiji dugosvirajući prvijenac s nestrpljenjem treba čekati. Retro ambijent – kao da čujemo duh Creedencea u današnjoj inkarnaciji – blistavi je trenutak trenda reminiscencije na 1970-e, koji nije eksplozivan, ali se sve više nameće. Nije slučajno da i modni stilisti tvrde kako se upravo 70-e vraćaju na modnu scenu na velika vrata.
Minimalistička produkcija pjesme, live sviranje cijelog benda u studiju, snimanje na analognu magnetofonsku traku i analogni mastering u Calyx studiju u Berlinu, poznatom upravo po takvom radu, donose topli i prirodni zvuk iskonskog bluesa i rocka. I garanciju da ćete upravo to isto čuti na njihovim živim nastupima pred publikom.
Dva (victory) prsta za pozdrav The Paintsu!
Za Irenu Žilić, 32-godišnju zagrebačku kantautoricu, možemo reći da je već diskografska veteranka, sa tri autorska izdanja, EP-jem ”Days of Innocence” (2012.) te albumima ”Travelling” (2014.) i ‘‘Haze” (2017.).
Koliko god je svojom muzikom zaludila dio muzičke kritike i probranu publiku, Irena je, kao jedna od najistaknutijih kreatorica nove kantautorske scene u Hrvatskoj, još uvijek ovdje samo dio undergrounda, klupske scene ograničenog dometa.
No, gostujući u jesen prošle godine na britanskom koncertima znamenitog londonskog benda Morcheeba, Irena je dobila formalnu potvrdu da ono što piše i pjeva ima svjetsku vrijednost. Opisivali su njenu muziku kao zvuk ‘kad se sretnu Norah Jones i Sinnead O’Connor’ i ‘Kate Bush meets Lana Del Rey’, ali njen osobni pečat je presudan.
Spremajući novi EP najavljen za iduću godinu, Irena Žilić je upravo objavila singl ‘‘Defeats”, koji je producirao i snimao njezin stalni muzički partner Mark Mrakovčić, a miksao Kristofer Harris i masterizirao Pieter de Wagter, dakle muzičku joj sudbinu već kreiraju svjetski autoriteti. Makar nam oni ne bi trebali da i sami čujemo – pjesma je vanvremenska.
U uvodu smo već rekli da smo izdvojili dvije različite teme – jednu retro i drugu futurističku – i opet ćemo naglasiti: ulazak u dinamičnu muzičku sezonu nije mogao biti bolji.
