U slovenskoj Gradskoj knjižnici Idrija 25. 11. je premijerno prikazan redateljski debi Marka Brecelja, minimalistički dokumentarni mjuzikl ”Brojanje ujesen” (Štetje v jeseni).
Starija rock publika pamti Brecelja kao frontmena ljubljanske grupe Buldožer, s kojom je snimio tri prva albuma, Pljuni istini u oči (1975), Zabranjeno plakatirati (1976) i Živi bili pa vidjeli (1979). Poslije je radio s grupama Strelnikoff i Javna Dvaja (Desant na Rt dobre nade, 2014) te realizirao nekoliko samostalnih projekata.
Njegov prvi 55-minutni sniman je u Kobaridu, Beogradu, Mariboru, Kopru, Sarajevu, Splitu i Ljubljani, dobrim dijelom u sklopu prigodnog performansa zvanog ”Brecelj snima svoj prvi veći film, prvi put s javnim novcem”.
Po riječima slovenskog kantautora, to je ”dosadna i mjestimice vrlo degutantna audiovizualna tvorevina, no službeno ipak odobrena za prikazivanje odraslima i djeci bez pratnje roditelja”.
Onima koji poznaju Brecelja i njegove uglavnom provokativne i cinične perfomanse – sve je opet jasno.
Za ostale samo jedna epizoda, koja se dogodila prošle godine, 25. 5. (na nekadašnji praznik Dan mladosti), u beogradskoj Kući cvijeća, posljednjem Titovom počivalištu.
Pažnju posjetilaca privukao je čudno odjeveni muškarac, koji je sa snimao s nekoliko kamera, a glavnu je montirao na svoj prepoznatljivi, čudni šešir.
– Ovdje snimamo drugi korak mjuzikla. Taj dio se zove “Svuda ljudi, svuda zastave”. Riječ je o sagledavanju toga u čemu smo, odakle izlazimo i kuda idemo, objasnio je Brecelj, koji se predstavio kao – Plavokosi izdajica.
