U ponedjeljak je, u 71. godini, preminula pjevačica zabavne muzike Ljupka Dimitrovska, a u noći sa ponedjeljka na utorak, 91-godišnji Ljubo Kuntarić, jedan od najplodnijih kompozitora šlagera na ovim prostorima, autor čuvene Robićeve ”Ta tvoja ruka mala”.
Donosimo tekst poznatog diskografskog urednika Siniše Škarice, kojim se oprašta od nekada slavnih muzičkih likova.
Tužan dan! Najprije Ljupka Dimitrovska, makedonska Silvie Vartan koja će 1970-ih postati zlatna cura ondašnje domaće diskografije, a onda šjor Ljubo Kuntarić, prvi izvorni hrvatski i ex-yu hitmejker što je obilježio 1950-e i rane ’60-e.
LJUPKA DIMITROVSKA (1946. – 2016.)
Od makedonske Sylvie Vartan do hrvatske Ljupke Dimitrovske prošlo je valjda manje od dvije godine. Toliko je naime proteklo od njenih premijernih Jugotonovih singlova, ili preciznije EP-a, iz 1968. (i 1969) s coverima francuskih i talijanskih pop zvijezda, do prvog pravog singla u sam osvit 70-ih, Čibu-čiba. Pomalo neočekivano, pjesma na tragu trendi bubbleguma, slično beatlesovskoj Obladi-Oblada, s ingeniozno konstruiranim brassom na kontri, privukla je rekordan broj nakladnika na canneskom MIDEMU u siječnju te 1970. i potom zasjela na vrhove domaćih top lista popraćena komentarima poput: Čibu-čiba! Tako reče čarobnjak Nikica i stvori šlager! (Plavi vjesnik, Plava majica – domaća liga ploča, 9. veljače 1970.)
Ljupka i njen skladatelj i producent, uskoro i suprug, Nikica Kalogjera, čovjek s reputacijom kuma zabavne glazbe na ovim prostorima, nisu mogli zamisliti bolji iskorak u deseteljeće eskapizma i disco muzike. Ako je Ljupkin česti partner i Nikičin dugogodišnji proteže Ivica Šerfezi bio zlatni dečko yu-diskografije, nadimak kojeg je zaslužio rekordnim prodajama ploča u 60-ima, onda je Ljupka bez dvojbe bila zlatna cura 70-ih! Adio, Ćao, Ljutit će se moja majka, Ne zaboravi, Tvoja barka mala, Godine nisu važne, Nema više ljubavi, Ja ga hoću, a on mene neće i druge prodavale su tih godina, kako je netko napisao, tone vinilnih singlova!
Usporedna iznimno uspješna inozemna karijera – festivali, tv-nastupi, koncerti, ploče – posebice u obje Njemačke, i vrlo često upravo sa Šerfezijem, ostavit će također značajan asocijativan i diskografski trag u kronologiji naše pop glazbe.
Sve to, i još puno više, zapravo možete naći na dvostrukom CD-u iz serije Platinum Collection kojeg je Croatia Records objavila 2008., svojevrsnoj posveti ne samo zlatnoj curi hrvatske diskografije, već i njenom diskografskom Midi Nikici Kalogjeri, ali i zlatnom dobu vinilnih vremena uopće.
Adio, Ljupka!
LJUBO KUNTARIĆ (1925. – 2016.)
Ljuboslav Ljubo Kuntarić rođen je 20. 6. 1925. u Čakovcu. Slavonskih korijena, iz ugledne požeške obitelji, život ga je vodio preko Međimurja, Zagorja i Slavonije do Opatije, Voloskog. U međuvremenu važnom je postajom bio, naravno, Zagreb. U trenutku kada je u jesen 1945. upisao građevinu već je stekao solidnu glazbenu naobrazbu, svirao orgulje u požeškoj franjevačkoj crkvi i napisao svoj prvi sudbonosni šlager, spomenuti tango Ti ni ne slutiš (1943). Do diplome inženjera hidrogradnje usporedo je marljivo širio svoje glazbene obzore u čemu nije mogao imati bolje i glasovitije učitelje nego što su to bili Rudolf Matz i Albe Vidaković. No, ozbiljno shvaćajući zadaću projektanta Istarskih vodovoda, iz novog domicila u Opatiji, mogao se prihvatiti tek discipline paralelnog slaloma između nasušne potrebe za čistim vodama i žeđi za lakim šlagerima. Bilo je to u doba ideologizacije i nadziranja svega i svačega, a šlageri su bili, kako je napisao Kuntarićev susjed i štovatelj, povjesničar umjetnosti i glazbeni kritičar Darko Glavan, dašak zapadnog vjetra. I onda, 1953., u godini Tršćanske krize, još uvijek blago ošamućeni od prvih Sanrema, na premijernom Natječaju za najbolje plesne melodije, danas poznatom kao Zagrebfest, pobjeđuje Ta tvoja ruka mala, a uvojačeni skladatelj o nagradi doznaje nakon mjesec dana, po povraku iz rovova pred Trstom! Bila je to prva u nizu nazaboravnih uspješnica hitmejkerskoga tandema Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe. U Blanki, dvadeset i sedam(!) godina starijoj skladateljici i libretistici opereta (i pjevačici iz ludih 30-ih!), našao je idealnu partnericu, a domaća popularna glazba sljedećih desetak godina nenadmašan autorski par, kojeg odavno čeka povlaštena loža u budućoj kući slavnih hrvatske pop glazbe. Ti i ja (1954), Majko, majčice (1955), Ti si priča srca mog (iz filma Milijuni na otoku, 1955), Ako nećeš da te ljubim (1956), Pjesma tipkačice (1957), K’o biser sjajni (1958), Sretan put (iz filma H-8, 1958), Zamagljen prozor (iz filma Pukotina raja, 1959), Autobus calypso (1959), Nina (1960), U nedilju Ane (iliti Mali motorin) (1960), Valovi (1960) i Voljela bi da me voliš (na stihove Jure Kaštelana, 1961), Fešta na palubi (1965) čine fascinantan neprekinuti niz uspješnica, neponovljiv u povijesti naše zabavne glazbe.
Napisao je više od 2000 zabavnih melodije s 45 festivalskih nagrada, više od 150 dječjih pjesama, preko 650 sakralnih i 170 klapskih skladbi, 20-ak scenskih dijela (od kojih su opere comice Tata, udajem se za crnca iz 1978. i Karolina Riječka iz 1980. svojim ponovljenim izvedbama u Zagrebu i Rijeci, doživijele zapažen uspjeh), a sklada i dalje, poglavito sakralnu i klapsku glazbu.
Premda je laureat brojnih kulturnih i društvenih priznanja, čije bi nabrajanje zauzelo sljedeće dvije kartice, (izdvojit ćemo samo odličje predsjednika Republike reda Danice s likom Marka Marulića i papinsko priznanje Pro ecclesia et Pontifice/ za crkvu i papu/ za doprinos crkvenoj i zabavnoj glazbi), od kojih je ‘životni Porin’ 2009. potvrdio njegov zlatni cehovski status, godinama potom pokazivao je skladateljsku i životnu vitalnost skladajući i u svojoj 90-oj (Drago moje serce, s Enesom Kiševićem 2014.).
Zbogom, šjor Ljubo!
