Jedan od najvećih i najpopularnijih bendova sa ovih prostora, sarajevski Indexi, uskoro bi mogli dobiti spomen ploču u svom Sarajevu, i to u centru grada, na mjestu gdje su nastali.
Inicijativu je pokrenuo režiser Nedžad Begović, koji je na svom Facebook profilu objavio foto-montažu kako bi spomenik legendarnom bendu trebao da izgleda.
On bi se trebao nalaziti u starom gradu, nadomak Ekonomskog fakulteta. Izgled spomen ploče bi trebao biti inkorporiran u šetalište sa natpisom: “Na ovom mjestu, septembra 1962. godine Ismet Nuno Arnautalić i Šefko Akšamija su osnovali pop-rok grupu Indexi”.
“Ja sam pravio film o Nuni Arnautaliću (dokumentarni film ”Nuno” iz 2015. godine, op. redakcije Glas.ba). Onda sam došao do tog saznanja da su njih dvojica taj dan, polagali su neke ispite – ili su dobili indexe, pa su odlučili da se njihova rock grupa zove Indexi. Nuno Arnautalić je jedan od osnivača Indexa, dao je zajedničko ime. Kada smo snimali film na tom mjestu, moja ideja je bila da se stavi neka ploča, da se to zna. To je moja fantazija”, kazao je Nedžad Begović za N1.
Begović nam je kazao da su se oni već obratili općini Stari Grad. “Interesa je bilo, ali vjerovatno su bili izbori pa je stalo”, kaže Begović.
Za Indexe se kaže da su u jednom trenutku bili veći bend od Beatlesa, a sa ovom inicijativom – da se brendu sa Balkana da i spomen obilježje. Nedžad Begović je na koncu kazao da će nastaviti, jer bendu koji je obilježio epohu svakako vrijedi dati obilježje.
*
Evo prigodnog inserta iz knjige ”Indexi: U inat godinama”, čije je dopunjeno i prošireno reizdanje promovirano u Zenici upravo prije nekoliko dana:
Ljeto, 1962.
Prijepodnevno sunce još nije počelo temeljito žariti sarajevske ulice i poneki je rijetki prolaznik mogao, još bez znoja i otpuhivanja, požuriti ulicom Vase Miskina, nekim svojim poslom.
Dva mladića među njima, dvadesetak godina im je, jedan skoro za pola glave viši od drugoga, koščatijeg, nemirnijeg, svako malo su zastajkivali, gestikulirali rukama i živo razgovarali. Nekakvo je uzbuđenje bujalo u njima, obuzimalo ih toliko da nikog oko sebe nisu primjećivali.
Na drugom kraju planeta, nekako u to vrijeme, još nepoznata rock skupina The Rolling Stones imala je svoj debut nastup u londonskom Marquee klubu, Brazil je pobijedio Čehoslovačku s 3:1 i osvojio svjetski nogometni kup, na pariškom aerodromu Orly se dogodila avionska tragedija, uhapšen je bivši potpredsjednik Jugoslavije Milovan Đilas, Amerika blokirala Kubu, a nacist Adolf Eichman obješen je u Izraelu… ali, planetarne senzacije nisu ove momke uopće doticale. Imali su oni vlastite sudbonosne preokupacije.
Kao da su bili opsjednuti.
Negdje pred zgradom Ekonomije, onaj viši će:
– Nuno, haj’mo mi osnovat’ svoj rock and roll sastav!
– Uf, znaš da bi mogli – jedva dočeka drugi. – Znaš Nedima, bio je sa mnom u razredu u gimnaziji?
– Da, pjevali ste u Ehu.
– On sad bubnja, ima i instrumente.
– Odlično. A Bobo, moj drugar, dobar je gitarista, njega bi mogli zovnut’.
Obojica živnuše, radost im na licima.
– Idemo, onda.
– Još da smislimo dobro ime…
– Imam ideju. Da se zovemo “Indexi”, studenti smo, pa eto…
– Odlično, sviđa mi se.
I krenuše mladići dalje, još poletnije, bez zastajkivanja.
Tek sad cijeli planet može činit šta mu volja, sad kad se napokon rodila ideja, samo njihovo čedo začeto iz dječačke strasti za ‘električnom muzikom’, što odasvud je sve više nadirala i donosila nemir mladim srcima. Ni ne sluteći, postali su očevi mnogih budućih istih nemira.
Lik iz dijaloga, onaj što predloži osnivanje grupe, zove se Šefko Akšamija, a njegov vrli prijatelj, čija ideja bješe ime grupe, Ismet Arnautalić, poznatiji kao Nuno.
Prijateljevali su oni još iz sarajevske Druge gimnazije, zajedno prošli kroz Eho ’61, zajedno se, kao većina gimnazijalaca, palili na beat muziku, novi muzički trend po kojem se prepoznavala i nova generacija.
Elem, u narednih nekoliko dana osnovan je ansambl Indexi.
Prva postava Indexa (fotografija iz knjige “Indexi: U inat godinama”
