Muzika BiH Show Time

Bosanski angažirani underground rock genijalac – nepoznat u Bosni!

Onaj Dječak, koncert

Edin Džambić aka Onaj Dječak rock autor je iz istog kraja kao Damir Avdić. Povezuje ih i isti postupak, samo glas i gitara, i tu prestaju sličnosti. Osim još jedne: ni Edin kao Damir nije više mogao izdržati stvarnost da je rock u Bosni podstanar, pa je odselio.

Edin Džambić je pred svojim desetim (!) albumom i svejedno je u svojoj domovini skoro potpuna nepoznanica.

Muzički projekt pod nazivom Dječak iz Vode započeo je 2009. godine u Brčkom (inače je rođen u Mramoru, naselju nadomak Tuzle) i za najpoznatiju underground / alternativnu etiketu ”Slušaj najglasnije” objavio je albume ”Srce, muda i pez bombone” (2011.), ”Pamučni svijet” (2012.), ”Ko ne misli nek’ se dobro zamisli” (2013.) i ”Đe se nalaziš” (2013.).

Nekoliko godina ranije, preciznije pred objavu albuma ”Život je raj” (2010.), tada već poznatiji underground muzičar iz Tuzle, Damir Avdić Graha aka Bosanski psiho, preselio je u Ljubljanu i kao rezultat dobili smo ga puno produktivnijeg, sa još četiri albuma do ove godine.

Onaj Dječak

Ne postoji muzička usporedba Damira i Edina, osim što se oba izražavaju samo glasom i gitarom, uz posebnu poetiku kojom bez kompromisa oslikavaju ovo vrijeme i svoje okruženje.

Ali, biti beskompromisan, često gorak, pomaknut iz standarda i kolotečine, a od toga živjeti – nespojivo je to skoro posvuda po ovim balkanskim rock vrletima, osim do neke mjere u par metropola.

Graha je preselio u Ljubljanu, a Dječak iz Vode se 2014. odlučio za Zagreb. Sa onim što je u Bosni (i o Bosni) pjevao mogao je računati samo na apsolutni medijski ignore.

Zajebi bosanski koji će ti kurac kad nas niko ne razumije. Zajebi geografiju lako se mijenja. Zajebi istoriju konstantno laže. Zajebi vjeronauku a i fiziku jer pomješat će se u glavi. Zajebi muzičko nisi Mocart. Zajebi likovno nikad nećeš biti Mikelanđelo. Ako nemaš tatu mamu amidžu i dajdžu o’sjeci sebi penis i reci: Koji će mi kurac.

Dakako, ni u Hrvatskoj nije mogao računati da će mu se pjesme naći u radijskim programima, ali mogao je bar puno svirati.

I nastupao je u Tolminu, Ljubljani, Izoli, Rijeci, Zagrebu, Splitu, Vinkovcima, Osijeku, Beogradu, Smederevu, Boru… i izdavao nove albume, ”Sretan rad” (Slušaj najglasnije, 2015), ”Nije moje da mislim” (Slušaj najglasnije, 2015.), ”Agambenovanje I.” (samizdat, 2015.), ”Dječak iz Vode/Edin Džambić” (samizdat, 2016.), ”Iz prve ruke o Drugima” (samizdat, 2016.).

Najnoviji, jubilarni deseti album, spremljen za izlazak prije kraja godine pod nazivom ”Začarano selo”. Prije njegove pojave Dječak iz Vode postao je Onaj Dječak.

Objasnio je Džambić na svojoj Facebook stranici:

“Zbogom EKV-u i očima boje meda, krivim interpretacijama i asocijacijama. Ma koliko se posljednjih godina trudio pokazati da je ime ‘Dječak iz Vode’ osobna priča jednog dječaka o odrastanju uz sedam jezera i nešto sasvim drugo, nije mi uspjelo. Većina intervjua i gotovo svaki susret na svirkama i dalje počinje pitanjem o uzorima i Milanu Mladenoviću, čak ni pisci rock enciklopedija ne potrude se barem proguglati te iste intervjue, pa završavam pod krivim natuknicama, kao bend nastao inspiriran pjesmama EKV-a. Tko me zaista sluša, zna. Tko ne zna, njemu dva. ‘Ko ne misli nek se dobro zamisli’ prišapnuo mi je i Giorgio Agamben. Uskoro stiže deseti album , objavit će ga Onaj Dječak. Koji Dječak?”

Vjerovatno najbolji poznavalac underground scene na ovim prostorima i najuporniji zagovornik alternativnog rocka, zagrebački rock novinar Vladimir Horvat Horvi, Džambića je otkrio već poslije prvog albuma i napisao – Kad sam prvi put preslušavao ovaj abnormalno dugačak album, nakon nekih 20-30 pjesama shvatio sam da je momak genije.

To ”abnormalno dugačak album” znači da je prvijenac tadašnjeg Dječaka iz Vode imao 98 pesama, odnosno 3 sata i 46 minuta muzike!

Drugi bi od toga uradili 7-8 albuma, ali Dječak iz Vode se od svih drugih razlikuje po lavini muzičkih ideja koje mu neprestanu naviru, pa je na narednom albumu snimio 70 pjesama, na trećem i četvrtom ‘samo’ 37 odnosno 36, pa na petom ”Sretan rad” ravno 100 brojeva!

Ukupno 341 pjesma!

Da se na ovom mjestu zaustavimo s pričom o Edinu Džambiću ostao bi samo dojam o Guinnessovskom rekorderu bez premca u BiH (ali ne i regionu, budući da je najotkačeniji rock alternativac ovih prostora, Puljanin Franci Blašković, za sada snimio više pjesama na svojih devedesetak albuma).

No, bivši Dječak iz Vode i sadašnji Onaj Dječak, preslušate li bilo koju pjesmu od onih koje je postavio na You Tube kanalu, ima svoje autentične buntovničke, cinične i duhovite priče, uvijek sa smislenim razlogom da ih izrekne. Jedna od njih je sjajna ”Anarhisti na baterije” (ako ste je preslušali).

Iz cijelog opusa, kao zanimljiv, spomenimo šesti album ”Sretan rad”, na kojm se u većoj mjeri pozabavio iskrivljenim obradama nekih svjetskih i domaćih standarda.

Atomsko sklonište “Ne cvikaj generacijo” protumačio je kao “Samoubistvo iz zasjede”, Balaševićev “Panonski mornar” je “Izgubljeni mornar”, a Azra “Kao ti i ja” i Riblja čorba “Dva dinara druže” su medley pod nazivom “Begova čorba”… zatim The White Stippes “One nation army” kod njega je “Čibuk”, Talking Heads “Psycho killer” je izveden kao “Disko pile”, Hendrixov “Hey Joe” postaje “Gej Džo”, The Stooges & Iggy Pop “I wanna be your dog” je “Čuko, špaga, vaservaga”, Pink Floyd “Another brick in the wall” – “Cigla u zidu/Huda majko i druge priče iz bašče”, Bob Marley “No woman, no cry” – “Suza mutnog oka”, a čuvena balada “Seasions in the sun” Terryja Jacksa postala je “Let iznad trbuha”.

Na naše pitanje zašto, uz toliki broj nastupa po Sloveniji i Hrvatskoj, te ponekog u Srbiji, nikada nije zasvirao u BiH, Onaj Dječak odgovara:

”Ko bi znao zašto ljudi nisu imali želju organizovati neki koncert, barem u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Tuzli. Kako je dosta vremena prošlo bez neke pretjerane zainteresovanosti, tako sam i ja digao ruke. Tako da mi je sad iskreno svejedno i trebalo bi se desiti neko čudo da prihvatim poziv. Ruku na srce bilo je par upita ali ništa konkretno i do kraja dogovoreno, a šta je bio problem nisam puno pitao.”

Pitao ne pitao, odgovor je lako naslutiti: Onaj Dječak je medijska nepoznanica u BiH. O njemu ni ovdašnji portali nisu pisali, a u takvim okolnostima teško je očekivati od vlasnika klubova da otvaraju oči publici.

Niti ova priča neće nešto promijeniti. Ipak, neka sada znamo za nekog Edina Džambića, nekog underground genija, koji pjesme kakve objavljuje ne bi ni radio da mu je motiv komercijalna popularnost.

I kako iza svakog produktivnog muškarca stoji žena, spomenimo da Edinova supruga Ljubica Anđelković Džambić sudjeluje u projektu Onog Dječaka, ne samo kao ključna potpora već i povremeno autorski.

Ostavi komentar