Kako naš personality otkriva ako slušamo rock, rap, klasiku ili turbofolk. Jesmo li intelektualniji ako preferiramo heavy metal, a puno manje ako je to turbofolk, jesu li metalci i reperi manje savjesni, a fanovi crossovera više poštuju tradiciju…
Zagrebački časopis ”Društvena istraživanja” objavio je u ovomjesečnom broju rezultat zanimljivog istraživanja na temu ”Povezanost glazbenih preferencija s osobnim vrijednostima te crtama ličnosti”.
Ne formira nas muzika, ali ona koju slušamo može otkriti kakvi smo, to bi mogla biti poenta istraživanja. Osim što nas muzika koju preferiramo može ‘dešifrirati’, rezultati upućuju i na postojanje stereotipa o karakteristikama pojedinca temeljenim na muzičkom ukusu, a posebno su negativno izraženi prema slušateljima turbofolka.
Autori Tomislav Pavlović, Tena Benaković, Marija Prpa i Anja Wertag u prvom dijelu istraživanja ispitivali su 510 studenata raznih fakulteta u Hrvatskoj, prosječne dobi od 22 godine, a potom u drugom, u kojem su se istraživali stereotipi o slušateljima pojedinog žanra, sudjelovalo je 115 studenata, od kojih ih je bilo najviše ženskog spola (78 posto).
U zaključcima se pozivaju i na ranije radove domaćih i stranih autora u kojima se pokušavalo odgovoriti na pitanja o djelovanju muzike na čovjekov emocionalni, kognitivni i socijalni svijet, odrednicama muzičkih sklonosti, te kako su one povezane s osobinama ličnosti.
Neki od rezultata koji govore o crtama ličnosti kažu: vrijednost samoodricanja percipira se najvažnijom slušateljima rocka i moderne klasike (crossovera), a najmanje važnom fanovima turbofolka.
Vrijednost vlastitog probitka smatra podjednako važnom slušateljima turbofolka, zabavne glazbe i moderne klasike, a najmanje važnom ‘metalcima.
Zatim, o odnosu osobina ličnosti i muzičkih ukusa govori činjenica da optimistične i konvencionalne žanrove (country, pop) te energične i ritmične žanrove (rap, soul, dance) preferiraju osobe s izraženijim crtama prilagodljivosti (ekstraverzije) i ugodnosti, a refleksivnu i kompleksnu muziku (klasika, jazz, blues) te intenzivnu i buntovnu (alternativa, rock, metal) osobe s izraženijom crtom otvorenosti prema iskustvu.
Zanimljivo je da se viša ekstraverzija pokazala povezanom s izraženijom preferencijom turbofolk, dance i rap muzike, dok osobe sa slabije izraženom ekstraverzijom (prilagodljivošću) preferiraju heavy metal. Nadalje, osobe više na dimenziji intelekta preferiraju heavy metal, a one niže na toj dimenziji preferiraju turbofolk. Istovremeno, osobe koje preferiraju heavy metal i rap postižu nešto niže rezultate na dimenziji savjesnosti.
“Najvažniji nalaz našeg istraživanja je da postoje određeni stereotipi o slušateljima pojedinog glazbenog žanra, ali i da se oni ne pokazuju nužno ispravnima”, rekao je u razgovoru za Hinu psiholog Tomislav Pavlović.
Pojasnio je kako su u prvom istraživanju istraživali povezanosti crta ličnosti, muzičkih sklonisti i osobnih vrijednosti, a u drugome stereotipe o slušateljima pojedinih žanrova.
Tako je istraživanje pokazalo i da se vrijednost zadržavanja tradicionalnih odnosa (poštivanje običaja, stabilnost društva i sl.) čini najvažnijim slušateljima moderne klasike (crossover) i zabavne muzike, a najmanje slušateljima metala i rapa.
Otvorenost promjenama (nezavisnost misli i izbor djelovanja, traženje izazova u životu i sl.) ispitani studenti pripisuju najviše slušateljima rocka i metala, a one koji slušaju zabavnu muziku i turbofolk procijenili su najmanje otvorenima prema promjenama.
Reperi su, percipira se, manje skloni vlastitom prestižu i društvenom statusu, a kao negativni stereotip pokazuje se da studenti slušatelje turbofolka vide kao osobe kojima je važan probitak, pri čemu su im manje važni vlastito odricanje (tolerancija i zaštita dobrobiti svih ljudi i prirode, razumijevanje) i otvorenost prema promjenama.
Istraživanje je pokazalo i da muškarci više vole slušati metal, a žene pop, modernu klasiku (crossover) i zabavnu muziku.
Pavlović je kazao i da se u nekim ranijim istraživanjima pokazivalo da postoji povezanost između slušanja metala i delinkvencije kod adolescenata, a što se u njihovom nije pokazalo. Po njemu, ranija istraživanja su više uzimala u obzir adolescente koji su slušali metal i u tom životnom periodu kada možda i jesu bili agresivniji, ali su s godinama našli bolje načine iskazivanja emocija, a ne kroz agresiju.
Na kraju stav autora je da se rezultati istraživanja temelje na malom uzorku studenata te će trebati još novih istraživanja kako bi se u konačnici mogli izvući konkretniji zaključci da osobe koje slušaju određenu vrstu muzike imaju više izražene neke karakteristike, a manje neke druge.
