Obećavajući ‘drugi život’ kantautora Davora Matoševića

Prije sedam godina Matošević je za CroRec objavio prvi EP sa četiri pjesme na engleskom. Danas izdavačku sudbinu preuzima u svoje ruke, stihove za prvi album piše na maternjem i otvara novo poglavlje, koje se čini još više obećavajućim.

Matošević je bez sumnje talentirani singer songwriter, odnosno kantautor kojem samo treba dati prostora… i koji bi ipak trebao zapjevati i na materinjem jeziku, te prvo osvojiti domaću publiku, ma koliko je engleski udomaćen i kod nas.

Ovako je u recenziji EP-a ”Always be Good to Your Enemies” 2007. godine zapisao poznati zagrebački muzički novinar Dubravko Jagatić.

U međuvremenu akustičarska/kantautorska scena u Hrvatskoj i Srbiji, te donekle u BiH počela je intenzivnije bujati i, zanimljivo, dominantno sa ženskim autoricama. Neke pjevaju na engleskom (Ana Čurćin, Billie Joan), neke na maternjim jezicima (Maja Sar, Ivana Smolović, Mia Dimšić ili zagrebačka kanatautorica rodom iz Mostara, Nina Romić), a potonje, realnost je, privlače veću pažnju publike. I elektronskih medija, što je često presudno.

U tom kontekstu, zaokret tuzlanskog muzičara Davora Matoševića je novi ključni trenutak u njegovoj karijeri. Biti talentiran znači jako puno, ali doći do brojnije publike, radija i televizije je sine qua non za svakog ambicioznog autora.

Njegov prvi song ”Puštam srce da diše”, kojim zvanično najavljuje i prvi album, ima taj ”komercijalni” potencijal, ne zato što Matošević pjeva na svom maternjem jeziku, već balada u svakom muzičkom elementu i poetici njegove ljubavne priče jeste pjesma koja mu treba otvoriti sva vrata, ako ništa barem na bh. muzičkoj sceni.

Njegov album će se zvati ”Žetva” i sasvim slučajno stiže okruglo 40 godina nakon Balaševićevog samog početka u grupi Žetva. Ne poredimo panonskog mornara i tuzlanskog trubadura, ali simbolika (upravo zbog zajedničke crte da ne pjevaju ‘samo da im prođe vrijeme’, već imaju specifične poetske slike) može biti znak sudbine.

Šta ako odem, pa propustim više / Glava je puna / Puštam srce da diše…

Ako je vrijeme da ova scena dobije nasljednika (nekadašnjeg) Željka Smardžića, Narcisa Vučine ili Miladina Šobića, vidimo ga u Matoševiću, vjerujući da će ostatak još nepoznatog albuma biti jednak prvom singlu.

Za kraj, a nije nevažno, Davor Matošević je odustao od poznatog kucanja na sva diskografska vrata, sa standardnim odgovorima. Nove materijale će sam distribuirati i, ko zna, možda lakše ostvariti najteži trenutak – da probije led.