2016-10-23 12:56:54

Kovačević: Kultura spaja i osvješćuje ljude

SARAJEVO, 23. oktobra (FENA) – Glumac Daniel Kovačević publici u BiH ponajviše je poznat po ulozi Vase Ladačkog u filmu Đorđa Balaševića “Kao rani mraz”, a zajedno s bh. glumcem Nusmirom Muharemovićem igra u duodrami “Derviš i smrt” Meše Selimovića.

Piše: Sanda Hrkić

Za njega je gluma misionarski posao, a za svaku ulogu se detaljno pripremi da bi temu iscrpio dokraja. Dragocjena mu je svaka informacija o liku koji tumači što publika na kraju osjeti na sceni, za koju kaže da je vrh ledenog brijega.

Tako je i u duodrami “Derviš i smrt” u kojoj Kovačević igra ulogu Ahmeda Nurudina, dok je uloga mladog Mula Jusufa povjerena Nusmiru Muharemoviću, glumcu Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. Rađena je po istoimenom romanu Meše Selimovića u kojem, kaže Kovačević, koliko god puta da pročita svaki put otkrije neki novi detalj koji ga inspiriše da ide dalje i kopa dublje po ulozi koju igra.

– Otkrio sam nešto novo što sam probao kod sebe da iščačkam pa da moju krv, meso i emociju spojim s tom informacijom i dam publici da oni dalje razmišljaju o tome – kaže Kovačević.

Fabula tog romana, likovi, odnosi među njima, nešto su što je opće poznato pa je samim tim i tumačenje tih likova teže jer publika već u mašti ima sliku kako bi ti likovi trebalo da izgledaju. Međutim, da bi se uživalo u igri tako značajnog teksta, osnovna stvar je, kaže Kovačević, dobra komunikacija s kolegom koji stoji preko puta tebe.

– Upravo u toj predstavi, koja je puna emotivnih i psiholoških nijansi, ta komunikacija i podrška među partnerima dolazi do punog izražaja, jer smo se potrudili da napravimo predstavu ogoljenu od efekata, a ispunjenu odnosom i emotivnom borbom među likovima – kaže on. Duodrama “Derviš i smrt” dosad je igrana širom BiH, u Srbiji i Crnoj Gori, a kod publike je odlično primljena. 

Mnogo cijeni mišljenje i ističe važnost postizanja konekcije i s publikom za koju kaže da “kao sunđer” sve upija.

On je filmski i pozorišni glumac, jednako voli i jedno i drugo. I dok pozorište doživljava kao živu stvar, nešto što se dešava u trenutku i ne može se ponoviti čak i kad se snimi kamerom, u filmu glumac traži da kamera “uhvati neku tvoju katarzu”.

– U predstavi nema mnogo prostora za ponavljanje i traženje, a u filmu je ima. Film je mašinerija, gledalac vidi čovjeka u kadru a iza tog kadra stoji 150 ljudi koji imaju isti cilj, a to je da se uradi dobar proizvod – kazao je.

Kovačević misli da glumac, ako taj posao radi na pravi način, sa svakom novom ulogom sazrijeva. Svaka uloga je značajna jer se kao glumac razvijaš.

Daniel Kovačević rođen je u Sarajevu, prema BiH ima posebna osjećanja, a radovalo bi ga da je više angažiran na bh. sceni. Ne potječe iz umjetničke obitelji, sve je, kaže, postigao svojom zaslugom, ali vjeruje da je tu značajna i uloga sudbine.

– Vjerujem da uloga čeka glumca. Najbolji savjet koji se može dati onima koji tek kreću glumačkim putem jeste da rade na sebi, da istražuju svijet oko sebe i to gdje je njihova paralela s tim svijetom. Neko će to prepoznati – naglasio je.

Argumentirao je to vlastitim primjerom i ispričao da je upravo ponajviše zahvaljujući sudbini i dobio ulogu Vase Ladačkog u filmu “Kao rani mraz” za koju naglašava da je u zanatskom smislu za njega važna i dragocjena, ali da je umnogome odredila i njegov život i daljnji angažman.

– Tu, kao i većinu drugih, uloga dobio sam igrom sudbine i sretnih okolnosti. Zapazili su me kad sam suprugu (rusku glumicu) odvezao na kasting za film “Kao rani mraz” i pomagao joj da uradi probnu scenu (koja je bila na ruskom jeziku) između Vase Ladačkog i njegove supruge ruske kneginje – priča Kovačević.

Prisjeća se da je to iz daljine promatrao Đorđe Balašević te mu je nekoliko dana kasnije ponuđena uloga Vase Ladačkog.

– Na pitanje ko sam, odgovorih da sam vozač koji je dovezao Evgeniju na kasting, tek kasnije su me pitali šta sam po zanimanju. Ponudili su mi da uradim još nekoliko scena, samo su mi mijenjali partnere. Kasnije se ispostavilo da je Balašević sve to promatrao iz ton kabine i procijenio da u potpunosti odgovaram liku Vase Ladačkog, baš kakvog ga je stvorio u pjesmi – priča.

Za suradnju s kolegama iz regije   smatra da je bitna kao uostalom i kulturna suradnja uopće koju je okarakterizirao kao prvu konekciju među ljudima s područja koja su nekad činila jednu državu.

– Kultura spaja i osvješćuje ljude, pomaže im da shvate da smo svi mi u suštini isti, a da nacionalizam koriste političari da bi dobili poene za sebe – ističe.

Ukazuje i na to da na ovim područjima ima, za glumu, mnogo talentiranih ljudi ali da, zbog slabog ulaganja u kulturu, imaju malo prilike za angažman.

– Ovo je turbulentno područje, ovdje ljudi mnogo brže sazrijevaju. Naši glumci su vrlo daroviti ali, nažalost, kultura je kod nas na posljednjem mjestu – priča.

Uvjeren je i u to da se brak dvoje ljudi zasniva na ljubavi koja uvijek mora da se osvježava, ali i na razumijevanju te ističe da njegov brak s ruskom glumicom Evgenijom Eškin ima mnogo prednosti.

– Mora postojati određena doza razumijevanja za ono što partner radi, a dva glumca se dobro razumiju. Moja supruga je iz drugog ambijenta, mi se nadopunjujemo. Ne znam da li bi bilo tako da je i ona s ovih prostora – ističe.

Daniel Kovačević stalno je angažiran u Narodnom pozorištu “Toše Jovanović” u Zrenjaninu, a trenutno radi u dvije predstave pozorišta Slavija iz Beograda. “Žena bez srca” rađena po tekstu Branislava Nušića je melodrama s elementima fantastike, a paralelno s tim radi i na predstavi “Koštana” Bore Stankovića, gdje igra lik Stojana. U Rusiji bi trebalo da radi dva ozbiljna i zanimljiva projekta.

(FENA) J.Č.