50-godišnjice
Pola stoljeća je prošlo od objave debitantskog albuma Led Zeppelina označen rimskim brojem jedan. Sniman je tokom oktobra 1968. i objavljen je 12. 1. 1969. . Većinu materijala uradio je Jimmy Page i naslovi poznatijih pjesama su “Good Times Bad Times”, “Babe Im Gonna Leave You”, “Dazed and Confused” i “Communication Breakdown”. Album je te godine dospio najviše do 10. pozicije na Billboard listi, a singl “Good Times Bad Times” samo do 80-og mjesta. Međutim, njegov značaj potvrđuju sljedeće činjenice: magazin Rolling Stone ga je 2003. godine svrstao među 500 najvećih albuma svih vremena i to na vrlo visoko 29. mjesto, Uncut na 7. mjesto liste 100 najboljih debitantskih albuma, a magazin Q na šesto mjesto liste albuma koji su promijenili muziku.
Led Zeppelin, zapravo, u 2019. ima dvostruku 50-godišnjicu, jer su 22. 10. 1969. objavili i album ‘‘Led Zeppelin II”. Počelio su ga snimati samo dva mjeseca poslije izlaska prvijenca i polovinu od ukupno devet songova napisali su zajedno gitarista Jimmy Page i pjevač Robert Plant, a u ostalima autorskom timu su se pridružili i bubnjar John Bonham te basista John Paul Jones. Tako je četvorka potpisala i najveći hit albuma te jednu od najslavnijih pjesama Led Zeppelina općenito, “Whole Lotta Love”. Pored nje impresivne numere su “Heartbreaker” i “Ramble On”, a sve tri su u izboru Rolling Stonea uvrštene među 500 najvećih rock naslova svih vremena. “Moby Dick” je postao slavni instrumental i utemeljen je na bubnjarskoj solo dionici Johna Bonhama, koju je on svirao na prvoj američkoj turneji ’68. i koja je bila poznata pod nazivom “Pat’s Delight”. Zaključna pjesma albuma je “Bring It On Home”, Pageova i Plantova obrada blues klasika koji je napisao Willie Dixon, a 1963. snimio Sonny Boy Williamson. Album “Led Zeppelin II” je do kraja stoljeća prodan u više od 12 miliona primjeraka, a početkom milenijuma rangiran je kao 75. na listi 500 najvećih izdanja svih vremena.
Beatlesi u 2019. imaju nekoliko 50-godišnica i svaka je na svoj način posebno zanimljiva. Prva je datirana 30. januara, jer je tog dana 1969. četvorka nastupila na krovu Appleove zgrade u Londonu i 42 minute te svirke posljednji je javni nastup slavnog benda. Jedna od pjesama iz tog programa, ”Get Back”, na singlu je objavljena 11. 4. iste godine, a potpisan je kao The Beatles with Billy Preston i broj je zanimljiv kao prvi koji su u Americi pojavio u pravom stereo formatu, a ima i posebnu simboliku – zaključna je pjesma na posljednjem originalnom albumu Beatlesa “Let it Be” koji je objavljen 1970.
Pored toga, u diskografiji Beatlesa i dva albuma će 2019. imati 50. rođendan, ”Yellow Submarine” (izdan 13. 1.) i ”Abbey Road” (26. 9.), među ostalim zanimljiv po najslavnijoj naslovnici albuma u popularnoj muzici, na kojoj je snimka četvorke iz benda na pješačkoj zebri blizu studija u Abbey Roadu, koju je 8. 8. 1969. načinio škotski fotograf Iain Macmillan, a izazvala je legendarnu urbanu legendu ili teoriju zavjere “Paul is dead”.
Ako ovom Beatles-paketu dodamo ”Give Peace a Chance”, prvi solo singl Johna Lennona i njegovog The Plastic Ono Banda (a još je bio član Beatlesa), koji je objavljen 4. 6. 1969., onda bi se moglo reći da će 2019. biti u znaku obilježavanja zlatnih jubileja Beatlesa. ”Give Peace a Chance” je nastala za vrijeme “bed-in” kampanje Johna i Yoko Ono u hotelu La Reine u Montrealu, kada su se simboličnim višednevnim boravkom u krevetu (“Vodite ljubav a ne rat”) zalagali za mir u svijetu i pjesma je postala svevremena himna za nebrojene antiratne mitinge diljem svijeta.
Pedesetu obljetnicu obilježava i nekoliko kultnih izdanja rocka, među kojima su debitantski album Joe Cockera “With a Little Help from My Friends” (23. 4.), zatim David Bowie ”Space Oddity” (14. 11.) i The Rolling Stones “Let it Bleed” (5. 12.).
Ipak, 2019. godina, kao najznačajniji jubilej donosi Woodstockovih pola stoljeća.
Michael Lang, producent i jedan od glavnih ljudi uključenih u organizaciju Woodstocka 1969., već je objavio da će producirati službeni festival kojim će se obilježiti 50 godina od održavanja jednog od najvažnijih rock festivala dvadesetog stoljeća i da će otkriti detaljnije planove, ali da događaj ipak neće biti održan na originalnoj lokaciji, jer je ona danas premala.
Trodnevni festival “mira i glazbe” održan je na farmi Maxa Yasgurua blizu gradića Woodstock u državi New York od 15. do 17. 8. 1969. Festival je posjetilo oko 400.000 gledatelja, a u programu su se pojavili gotovo svi značajni izvođači tog vremena i neka nadolazeća imena – Richie Havens, Melanie, Arlo Guthrie, Joan Baez, Santana, Canned Heat, Mountain, Janis Joplin, Grafetul Dead, Creedence Clearwater Revival, Sly & the Family Stone, Jefferson Airplane, The Who, Joe Cocker, Ten Years After, The Band, četvorka Crosby, Stills, Nash & Young, te Jimi Hendrix koji je zaključio program festivala.
Pozivnice za nastup na Woodstocku odbili su Led Zeppelin, Jethro Tull, Moody Blues i Bob Dylan – koji je u to vrijeme živio tek nekoliko desetina kilometara dalja. Umjesto američkog festivala, Dylan je odabrao da nastupi na drugom slavnom open rock spektaklu, britanskom Isle of Wight Festivalu, koji je održan 30. i 31. 8., a na put je krenuo brodom istog dana kada je započeo Woodstock.
