2016-11-01 15:42:29
Sud BiH – Svjedok Šarančić o dešavanjima u logoru u Bileći 1992. godine
SARAJEVO, 1. novembra (FENA) – Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine kazao je da su ga tokom zatočeništva u logoru u Bileći u ljeto 1992. godine tukli ”Miloš, Đaja i Bošnjak”.
Mušan Šarančić je posvjedočio da je s područja Nevesinja s drugim osobama doveden u Bileću u junu 1992. godine. Tu ih je, kako je naveo, dočekao špalir čuvara koji su ih tukli, te naglasio da su vođeni na ispitivanje u prostoriju na spratu i da je ”degenečen ko god je davao izjavu”.
– Najviše se tad sjećam Miloša. Kasnije sam saznao da se preziva Mavrak – rekao je svjedok, dodavši da su tu bila prisutna tri do četiri stražara.
Svjedok je ustvrdio da je uvijek bilo maltretiranja, istaknuvši da su njega udarali ”Miloš, Đaja i Bošnjak”.
Šarančić je svjedočio na suđenju Borisu Bošnjaku, Milošu Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću, optuženima za progon nesrpskog civilnog stanovništva u periodu od maja do augusta 1992. godine. Njima je na teret stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni ”Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) te je obavljao dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.
Svjedok se prisjetio prilike kad je doveden u dežuranu, gdje je sjedio Miloš i gdje je bila psihički bolesna žena, polugola i krvava. Napomenuo je da mu je ”gospoda koja ih je čuvala” rekla da ima s njom odnos, a kada je svjedok kazao da ne može, bio je udaran. Naglasio je i da ga je ”Miloš još jednom udario odozdo”.
Svjedok se rekao kako je druge prilike Bošnjak naredio da Nevesinjani izađu na hodnik.
– Bio je Bošnjak, Đaja, mislim da tad Miloš nije bio, bio je neki plavi. Pitali su ko ima naoružanje – izjavio je Šarančić, dodavši da su ga tada Đaja i Bošnjak više puta udarali.
Istakao je da je vidio da su tukli i još dvije osobe.
Šarančić je kazao da vidi ”Miloša, Đaju i Bošnjaka” u sudnici, a dvije odbrane su prigovorile, rekavši da ”prepoznavanje u sudnici nema nikakvu vrijednost”.
Svjedok je ispričao i da su tokom rata stradale njegova trudna žena i majka. Posmrtne ostatke majke, naveo je, još uvijek nije pronašao, dok je kosti supruge našao iznad Nevesinja.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da je nakon izlaska iz logora u razgovoru s drugim logorašima saznao da se Bošnjak zove Boris. Rekao je i da je na isti način saznao da se Miloš preziva Mavrak. Odbrani Grubačića svjedok je kazao da optuženog ne poznaje.
Odbrana optuženog Đajića je rekla da svjedok u izjavi iz 2014. godine nije spominjao osobu zvanu Đaja, na šta je on kazao da je u međuvremenu razgovarao s jednom osobom i ”sjetio se da je Đaja”. Svjedok nije znao Đajino ime i prezime, ali je ustvrdio da ga pamti iz hodnika.
Na ovom ročištu svjedočio je i Samir Sarić, koji je rekao da ima saznanja kako je njegov otac iz Gacka prebačen u logor u kasarnu u Bileći, gdje je i preminuo 1992. godine.
Suđenje će biti nastavljeno 15. novembra, prenosi BIRN.
(FENA) M.B.