In memoriam: Esad Arnautalić, ‘otac BiH zabavne muzike’

Esad Arnautalić, sarajevski kompozitor, aranžer i producent (28. 2. 1939. – 4.12.2016.) u istoriji popularne muzike u BiH upisan je kao jedan od utemeljitelja Orkestra i Muzičke produkcije Radio Sarajeva, producent presudan za rani razvoj Indexa, pokretač festivala ”Vaš šlager sezone” i ”Prvi aplauz”, autor i aranžer zapaženih šlagera u ’70-ima, te autor koji je veliki dio svog stvaralaštva posvetio muzici za djecu.

Zbog svega ovoga, nazvan je “ocem BiH zabavne muzike”.

Ovo je biografija. A iza nje je bogata i vrlo zanimljiva umjetnička karijera i jednako pažnje vrijedna Esadova osobnost.

U Radio Sarajevu je bio muzički urednik i kada je 1962. inicirao formiranje Muzičke produkcije i Orkestra Radio-televizije Sarajevo, koji bi djelovao unutar te produkcije, prva i najvažnija stvar koju je zamislio glasila je: učiniti sve da se animiraju domaći muzičari u stvaranju domaće muzike. Eto, to je bilo najvrijednije Esino životno poslanje. I nije ga se odrekao do kraja.

Sudbina je htjela da te iste godine njegov brat, Ismet Nuno Arnautalić, pokrene Indexe. Ne zbog krvne veze, već zbog toga što je u njima prepoznao potencijal, stariji Arnautalić je – doslovno – odmah počeo navaljivati na njih sa zahtjevom da ne kopiraju The Shadowse i ostale tadašnje rock and roll zvijezde (što su ovdje svi radili), već da počnu pisati vlastite pjesme.

Sljedeći njegov producentski potez je, možda, još važniji. Par godina kasnije Esad Arnautalić je zaključio da je bolje dvije odlične sarajevske grupe spojiti u jednu genijalnu, koja će moći stvarati velika djela. Tako su u Indexe iz Lutalica stigli gitarista Slobodan Bodo Kovačević i basista Fadil Redžić. Danas, mi prosječni, koji često budemo generali tek poslije bitke, znamo koliko je to bilo vizionarski.

Treći ključni događa, u istom paketu vezanom za Indexe, dogodio se 1965. Grupi se nešto ranije, iz Pauka, priključio novi pjevač Davorin Popović. Čuvši ga kako pjeva, Esad Arnautalić ga je prozvao ‘drekavac’ i pomislio da Indexima predloži da ga se riješe.

”Međutim, zapazio sam da momak uči nevjerovatno brzo, da je na svakom snimanju sve sigurniji u sebe, da se unosi, da ima neku nesvakidašnju energiju, pa sam prestao misliti o tome. Vrijeme je pokazalo da sam mogao načiniti, srećom nisam, najveću grešku u svojoj karijeri”, svjedočio je puno kasnije Esad Arnautalić (iz knjige ”Indexi: U inat godinama”).

Da ništa više nije ostvario, ovaj bard BH zabavne i pop muzike zaslužuje počasno mjesto u njenoj istoriji.

A uradio je još, itekako.

Opet na plimi svojih vizija (uzgred, Esad je producirao ”Plimu” Indexa), on 1967. pokreće festival ”Vaš šlager sezone”. Priča je istovjetna kao s početka decenije – navaljivao je na svoje nadređene u RTV Sarajevo da se započne raditi sarajevski festival, jer će samo tako veliki broj autora i pjevača iz BiH dobiti šansu za proboj na sceni, budući da su na već znamenitim Zagreb Festu i Beogradskom proleću vrata bila otvorena samo za par najboljih. A kad je već to ostvario, onda je početkom 1970-ih pokrenuo još jedan festival – ”Prvi aplauz”. Znao je on da se nove zvijezde stvaraju od kolijevke i da festival ‘pjevača amatera’ vrijedi koliko i onaj zvjezdani. Znao je, takođe, da sve ne smije biti samo u metropoli, pa je novi festival ugniježden u Banja Luci.

U tim je godinama Esad Arnautalić bio autor muzike ili aranžmana za nekoliko zapaženih pjesama, od “Kud plovi ovaj brod” (Radojka Šverko) i “U dugim noćima” (Kićo Slabinac) do “Bila je tako lijepa” (Dragan Stojnić), ”Život piše romane” (Jadranka Stojaković) i “Sviraj mi o njoj” (Kemal Monteno).

Veliki dio stvaralaštva, u isto vrijeme, posvećivao je muzici za djecu, pa je i njima darovao festivalsku smotru nazvanu ”Mali šlager”. Iz njegovog autorskog opusa, pak, najslavnija pjesama je “Djeca su vojska najjača”, na stihove sarajevskog pjesnika Velimira Miloševića, koja je prvi puta izvedena 1973.

U osvit rata, sa orkestrom RTSA (u kojem su bili skoro svi instrumentalisti Indexa), kao dirigent i producent, započeo je interesantan projekt ”Muzika raspoloženja”. U maniru šlagera izvodili su poznate operne arije, tradicionale i domaće pop hitove, svirali taj program u sarajevskom Domu mladih i snimili ga na tri LP ploče. Ko zna šta bi se iz toga još iznjedrilo, da ih sve skupa – kao mnogo toga drugoga – u crnu rupu i borbu za goli život nije potjerao rat.

Poslije tog ratnog mraka u 1990-ima, Esad Arnautalić je svoje svjetlo i snagu iskonskog muzičara našao uglavnom u radu s djecom. Bavio se edukacijom, vodio hor ”Vesela djeca”, sarađivao s muzičarima koji su pisali za djecu, sklonjen od svjetala ‘velike scene’ (kao da je ikada i želio sam biti zvijezda!) i jednako tiho otišao.

Neka od formalnih priznanja dobio je – to je pravedna simbolika – u okviru BH nagrade ”Davorin”. Posebno priznanje za razvoj muzike primio je 2002. godine, a pet godina kasnije, zajedno sa Arsenom Dedićem, u Zenici mu je uručen trofej ”Davorin” za životno djelo.

Ono što nosi sa sobom u taj neki drugi svijet nisu nagrade.

Neka to bude jedna prosta rečenica: Hvala ti, Eso, što nas je doticala tvoja vizija, što si mnogima svojim djelom obogatio život.

Josip Dujmović