autorske priče i novele…
Naša kuća bila je sagrađena uz glavnu cestu. Šezdesetih godina dok nije bilo magistralnih puteva bila je to najprometnija cesta u okrugu. Zvala se Brodska. Njom nikada nisu plovili brodovi. Zato jesu svi autobusi, svi teretni kamioni sa vrelom troskom, sve fiće, stojadini i tristaći, sva zaprežna vozila i svi ciganski karavani sa uigranim medvjedima […]
Nastavi čitati
Umrla italijanska glumica Laura Antonelli. Tjeskobu osjetih u grudima, užurbano disanje, slično stanje tamo negdje sa početka sedamdesetih kada se uz njene filmove doživljavalo seksualno o(ne)svješćivanje. Prvi film je bio Malicia (naš naslov: Igra sa vatrom), pa Divine Nymph (Božanstvena ljepotica, da bili smo maheri u idiotskom prevođenju), pubertetski san od kinematografije. Kadar u Divine […]
Nastavi čitati
Imala sam prijateljicu. Upoznale smo se na socijalnoj akademiji. Kad smo se predstavljale u grupi od nas tridesetak ona je prva bila na redu. Izgovorila je svoje ime i prezime koje je završavalo na -ić. Pričala je čisto i tvrdo sa specifičnim dijalektom svojstvenom svim ljudima koji kao maternji jezik i govornu podlogu imaju neki […]
Nastavi čitati
Otac je kasno došao kući, mislim negdje oko ponoći. Ne bih ja znala da je zakasnio, ni da je zaglavio te noći da me iz dječijeg sna nije probudilo prepiranje. Majka mu je prilično glasno nabrojala sve grijehove još od 1960. godine. Prigovorila mu je svaku onu ciglu koju je iznijela na prvu ploču, spontani […]
Nastavi čitati
Bila je 1987. i nas trojica drugara – Simo, Mićo i ja odlučismo da odemo u Makarsku, u kamp. Na tu odluku uticala je besparica i avanturistički duh mladosti podgrejan pesmom o Pišonji i Žugi. Leto je vreme godišnjih odmora i odlaska na more. Kad kažem more, mislim na Jadransko. Stvar navike i ljubavi. Sedamdesetih […]
Nastavi čitati
Mediha Selimović Jedan moj komšija (neću reći kako se zove jer će svi znati da je to Nevresin muž, a Fahretin otac) bio je klasičan primjer krkana. A, krkan… krkan je uobičajena forma rasprostranjenog muškog bića iz prošlih stoljeća čiji se korijen kvalitetno proteže i dan-danas i koji će sigurno egzistirati i u svim budućim […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Imali mi u komšiluku jednu Raspuštenicu. Ko ne zna šta je raspuštenica… Glupost, svako zna da su to one žene koje se rastanu od svojih muževa. Imali smo mi u komšiluku i jednu Udovicu. To su one žene kojima umre muž. I to ne treba guglati, svako zna šta je udovica. I […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Moj komšija Ivan je najmanje tri puta sedmično pričao jedanteisti vic. Valjda zato što nam je otr’o uši sa “Hansom”, svi smo napamet znali svaku riječ u Ivanovom aranžmanu kao što smo tačno znali kada treba da se nasmijemo kao da to čujemo prvi put. Vic je glasio ovako: Uhvatio Švabo Hans […]
Nastavi čitati
Piše: Duško Mimica Proljeće. Strašano nevrijeme se sprema. Trebam kišobran, kabanicu, gumene čizme, toplo krilo, nadu. Strah me je. Volio bih da mi je 9 godina. Kad bih mogao da biram neku godinu po volji da se ponovo vrati, ili pak da se ja vratim u nju, bez velikog razmišljanja bih izabrao šezdesetdevetu. Zadnje […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović (Zenica, autobusna stanica) – Teto, daj mi jednu marku pa da ti poželim da sretna i zdrava dođeš gdje si pošla… Daj, molim te, kad si tako lijepa. Izvadih marku i dadoh mu. – Jako mi je važan taj blagoslov! – rekoh. – Baš tako kako si obećao! – Dabogda ti […]
Nastavi čitati