Reditelj, glumac, muzičar i multimedijalni autor Branko Radaković ovih je dana objavio novi maksi singl sa pjesmama ”Ljudi i prava” i ”Lažni heroji”.
To je samo još jedna najava njegovog solo albuma koja je krenula krajem 2015. sa prvim maksi singlom za numere ”Deo sistema” i ”Ponovo tu”, a nastavljena u proljeće ove godine s pjesmom ”Neću da odem”, za koju je urađen i prvi muzički spot.
Vijest bi ostala ‘samo još jedna među muzičkim novostima’ da nije još nekih važnih detalja zbog kojih zaslužuje posebno izdvajanje.
Branko Radaković je u zadnjih desetak godina zapaženi autor kratkih i dokumentarnih filmova. Među temama u 36 dosadašnjih naslova, snimljenih od 2007., dominira njegova posvećenost društvenom angažmanu i propitivanju svijeta u kojem živi (”Lice istine”, ”Nedostupna sloboda”, ”Sloboda i umetnost”, ”Postojim”, ”To moram”, ”Da li je to sve što možeš”), ponekada nostalgija (”Pozdrav video kasetama”), a veliku pažnju u cijelom regionu privukao je prošlogodišnjim muzičkim dokumentarcem ”Limunovo drvo”, o ranoj karijeri karizmatičnog lidera grupe EKV, Milana Mladenovića.
Prikazan na skoro svim relevatnim žanrovskim festivalima u regionu (od vinkovačkog ”DORF-a” do beogradskog ”Dok-n-ritma” i zeničkog ”dokuMfesta”), film je bio otkrovenje, i zbog malo poznate teme i zbog autorskog rukopisa nekoga ko u muzici nije od jučer – Branko je bio lider grupe Argus, koja je nastala u Paraćinu 1996. i nazvana po najpoznatijem albumu britanske progresivne rock grupe Wishbone Ash.
A kada je neko cijeli život okružen slikama (Brankov pokojni otac bio je slikar), knjigama, nebrojenim gramofonskim pločama i stalnom manijom za gledanjem filmova, njegov umjetnički vidokrug ne može biti ograničen samo jednim iskazom.
Dakle, nakon slikarstva kao osnovog izraza (diplomirao je na Višoj školi likovnih i primijenjenih umjetnosti u Beogradu) i velike posvećenosti filmu, ovaj 34-godišnji multimedijalni umjetnik sada se intenzivnije okreće i muzici.
U svim pjesmama za svoj najavljeni solo album on je kompletan autor i pjeva glavne vokale, dok su instrumente svirali razni muzičari u svakoj od tema (Srđan Branković, Danijel Kiš, Filip Boškov, Nemanja Velimirović).
Možete vjerovati ili ne povjerovati u prve ocjene pjesama Branka Radakovića, koje su minimalistički producirane, bez glamura koji se može izvući iz moderne tehnike (poput ”…Nervozna gitara i ubitačni bubanj”), možete vjerovati ili ne da je rock muzičar savjest vremena i ima snagu mijenjati svijet, ali kada znate cijelu podlogu njegovog umjetničkog izražavanja, ne možete nikako ne povjerovati – njemu! I njegovoj posvećenosti.
Ako laže koza, ne laže rog. Poslušajte nove pjesme.
