Pjesmom Umorni Blues Haris Abdagić, sa svojim bendom BalkanEros, pokreće inicijativu ‘Give a fuck to unlock’.
Napomena: nakon što podijelite pjesmu na svom FB profilu, na mjestu gdje sada vidite ovaj digitalni “katanac” pojavit će se otključan spot, spreman za gledanje i uživanje.
[sociallocker id=”60488″]
[hvp-video url=”https://www.youtube.com/watch?v=WdVQM5IgkOE” width=”300″ height=”200″ controls=”true” autoplay=”false” loop=”false” muted=”false” ytcontrol=”false”][/hvp-video]
[/sociallocker]
Nesvakidašnju odluku da zaključaju svoj novi spot objašnjava lider i autor BalkanErosa, Haris Abdagić:
“U vremenu u kojem ima više izvođača nego recipijenata, pa svi trče za publikom ne bi li njihov novi uradak, koji već ima milione lažnih youtube pregleda, neko i stvarno vidio, mi smo odlučili da zaključamo našu novu pjesmu.
Ne može je čuti niko ko je ne podijeli na svom facebook profilu. Trebate nam, dakle, toliko vjerovati i trebate biti toliko znatiželjni da čujete našu novu pjesmu i vidite naš novi spot, da ste spremni sa svojim prijateljima podijeliti “mačka u vreći“.
Na ovaj način odbijamo da dalje pokušavamo ploviti ledenim okeanom, koji sve više podsjeća na deveti krug Danteovog pakla. Odbijamo da, tek tako, sa svima dijelimo svoje emocije, talenat, vještine i trud.
Nedavno smo naučili da treba voditi računa o svom dnevnom fak-budžetu. Da malo pojasnimo: fakom (eng. fuck), kao mjernom jedinicom (ili valutom), mjeri se (plaća) količina interesa, pažnje i brige za neku stvar. Osim toga, fakovima se može mjeriti i količina uloženog truda – u smislu, koliko si za nešto dao fakova, odnosno koliko si se oko nečeg ‘izjebao’. Shodno tome, odlučili smo da je krajnje vrijeme da bolje organizujemo i rasporedimo naš fak-budžet i da više NE DAJEMO SVOJE FAKOVE SVAKOME.
Zato give a fuck to unlock. U protivnom we don’t give a fuck.
Šta znači moto ”Ubrzali smo sat da usporimo vrijeme”, pod kojim smo najavili pjesmu?
Dok traju ‘godine zbrzane, nemirima trzane’, imamo li pravo na iluziju da ćemo živjeti nekoliko stoljeća i da nam život neće proletjeti tek tako?
Mi smo odlučili da imamo.
Zbog toga smo ubrzali sat i (gle čuda!) usporili vrijeme.
Satima smo Emir i ja pjevali Umorni blues. Ona dva dana koja smo proveli skupa sve više mi liče na nekoliko mjeseci, a ovih nekoliko mjeseci koliko se poznajemo su barem jedna decenija. Dok velika kazaljka otkucava sve u šesnaest, sve po sat vremena odjednom, te neumoljivo tare sve pred sobom, vidim nas u nekom drugačijem vremenu, nekoj drugačijoj dimenziji, kako, nedotaknuti neumoljivom sekundaricom, sviramo i pjevamo svoj blues, brojimo, čekamo… I živimo.“
Bez obzira što sat neumoljivo otkucava – u nepogrešivo preciznom ritmu pjesme.
dobra pjesma, dobar spot