Psihologija i samopomoć na književni način! Preporučujemo tri knjige koje nisu tek komercijalna bestseler produkcija kakva je odavno zagušila tržište samo s jednim ciljem.
Sarah Knight: Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo jebe
Sara Knight je 15 godina radila u izdavačkoj branši u New Yorku, a onda se s mužem 2015. izmaknula od stresova i ”dnevnog obilja pina colada” i preselila u Dominikansku Republiku.
Njezina prva knjiga ”The Life-Changing Magic of Not Giving a F*ck” pripada žanru popularne psihologije, odnosno self-help produkcije, ali pristup autorice i njezin stil rezultirali su ocjenom ”genijalno” u kulturnim rubrikama najvećih svjetskih medija.
Sara je, zapravo, napisala praktičnu parodiju bestselera Marie Kondo ”The Life-Changing Magic of Tidying Up”, tražeći odgovor kako se osloboditi neželjenih obveza, srama i krivnje i kako da svoje dragocjeno vrijeme počnete trošiti na ljude koji vas čine sretnima, čineći ono što vi želite.
Izbacivanje mentalnog otpada u dva koraka pomoći će vam da vam se počne živo jebati i za obiteljske drame, bikini tijelo, mišljenja tračera i stranaca, za ‘lude’ zabave i stvari koje vam nisu potrebne i… druga sranja. Njezina ‘jebe mi se’ filozofija otvara čitateljima put da svoje vrijeme, energiju i novac ulažu u ljude i stvari koji su zaista važni.
I to čini, uljepšano rečeno, ne baš biranim rječnikom.
A upravo takvim, poetskim rječnikom, Arsen je još prije 20 godina zapjevao ”Čistim svoj život”.
Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari / čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari… čistim svoj život od onih šupljih ljudi, kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi…
Desmond Tutu, Mpho Andrea Tutu: Knjiga opraštanja
Kako ostvariti najbolju verziju svoje osobnosti? Odgovor je kratak – opraštanjem.
Južnoafrički narod koji se našao na putu oporavka nakon dugogodišnjih sukoba najbolje zna kolika je snaga oprosta, a nadbiskup i dobitnik Nobelove nagrade za mir Desmond Tutu čuo je, kao predsjednik Komisije za istinu i pomirenje, i one najgore priče.
Da je važnost oprosta velika i za onoga koji oprašta, zna njegova kći Mpho čija je osobna tragedija umnogome obilježila njezin kasniji životni put. Svoja su saznanja i osobne spoznaje otac i kći Tutu u knjigu koju, također, ne bismo trebali svrstati tek u red knjiga za samopomoć.
Ona, naravno, pomaže, ali pruža i mnogo više, uči čitatelja. Uči ga o njemu samome, o svijetu u kojem živi i o snazi jedne tako male, tako važne, a često tako zaboravljene riječi.
Riječi s kojom se itekako još mučimo na ovim prostorima.
Jonas Hassen Khemiri: Zovem svoju braću
Pitanjem oprosta i predrasuda bavi se, na drugačiji način, i švedski autor tuniškog porijekla Jonas Hassen Khemiri u svom vrlo snažnom romanu ”Zovem svoju braću”.
Tema je, nažalost, sve prisutnija u modernom svijetu, jer opisuje dan u životu jednog švedskog državljanina. Ali ne bilo koji dan, već dan nakon terorističkog napada u Stockholmu 2010.
Državjanin je, lako je pretpostaviti, tamnije boje kože i, kao takav, vidljivo različit, a Khemiri opisuje sve predrasude i poteškoće s kojima se on susreće samo šećući ulicom. Ovaj roman ima još jednu vrlo zanimljivu potku jer likove opisuje kemijskim elementima, pa tako susrećemo Helij koji sve čini lakšim i Kisik bez kojega se ne može živjeti.
fuck svakom po zasluzi 🙂
Very well expressed really! !