Emir Balić ime je iza projekta Black Mama. Sarajevski rock autor i pjevač s trenutnom rimskom adresom, koji je muzički put započeo 1980-ih, a krajem ’90-ih bio je član grupe Pappoemuo, najavljuje povratak s pjesmom ”Dona Maradona”.
U Sarajevu osamdesetih, ”u vrijeme kada je biti muzičar bilo i bolje nego biti nogometaš”, djelovao je punk bend Masha i Kosti i za njihov prvi i jedini album ”Izgubljeni Vegas” muziku i tekst napisao je Emir Balić. Ratne godine učinile su da grupa nestane sa scene, a dodatnih dvadesetak godina učinili su da ga prekrije zaborav, pa je izdanje ostalo nepoznato današnjim generacijama.
Nakon što je neko vrijeme živio u Holandiji te kratko studirao na jazz akademiji u Haagu, Emir se vratio u Sarajevo i krajem devedesetih počinje svirati s indie rock bendom Pappoemuo. Tragovi te epizode zabilježeni su na dva EPa i jednom albumu, ”Selam׀jesus׀dj׀nebo” iz 2003. godine, sa nizom tada zapaženih pjesama, među kojima su prednjačile ”Diesel Boy” i ”Zajedno”.
Za Pappoemuo Emir (vokal, gitara, autor stihova) kaže da je bio beskompromisan bend s dosta poklonika koji nije imao težnje prema širem uspjehu: ”Ja nikad nisam pao u iskušenje da pokušam da napravim od Pappoemuo bilo šta što bi se masovno prodavalo. Mislim da je u ovakvim godinama na ovom prostoru to u najmanju ruku degutantno. Čak i samo ime (koje na romskom znači ‘Djed je umro’) teško je za pamćenje, pa je uspješno služilo kao filter za odbijanje svih onih ljubitelja jeftinih nota koje bismo usput sretali. I taj totalni nedostatak ambicije smo uspjeli prevesti u filozofiju. Samo smo svirali i ludo se usput zabavljali.”
Kada je Pappoemuo završio svoju misiju, bubnjar Berin Tuzlić je nastavio s novim projektom dRUMELODY, pa Bezbeli apstraklije, basisti Nevenu Redžiću gubimo muzički trag, kao i Emiru Baliću, koji je završio u Italiji.
I, evo ga ponovo, u projektu Black Mama i s pjesmom ‘Dona Maradona’, kojim najavljuje novi album ‘Egzil’.
Pjesma je nastala davno i potaknuta je stvarnim iskustvom, a Emir o tome kaže: ”Prošlo par godina od našeg zadnjeg susreta, i ja na nekom partiju naletim na Armanda. On mene uvijek pita standardno pitanje – Kad ćemo svirati? Ma, kažem, nikad. Nisam ja više dobar za taj posao, a nemam pojma ni kako su išle pjesme. Ne sjećam se više tekstova. Ne znam ni kako je ono išlo – ‘ona je luda, luda, ona pali požare..?, tako nešto valjda … A on, k’o iz rukava, kao da se cijelu noć pripremao da to izrecitira – … ona će se udati na Koševu, Dona Maradona, ona jede govna, ona je luda, luda… Mislim da mi je u tom trenutku postalo totalno jasno da je jedna od stvari koje prije smrti definitivno moram uraditi, snimiti i narodu pustiti tu pjesmu!“
Ako se po jutru dan poznaje, ‘Dona Maradona’, punokrvni melodični rock broj, trebala bi biti samo uvod u album koji se može s nestrpljenjem čekati.
Pogotovo zvog ovakvog Emirovog stava: “Mislim da mi nikad ništa nije toliko pokazalo svijet i otvorilo oči kao muzika. Pored činjenice što sam živ i zdrav, moja veza s muzikom je najveći poklon koji sam ikad u ovom životu mogao i pomisliti da dobijem.”
Foto: Dado Karanović
