Otkako postoji show biz, postoji i manija za top listama svih vrsta. Neke sačinjava industrija kao pregled uspješnosti prodaje, neke kreira medijska publika kao listu popularnosti, a neke su autorski, intimni izbori koje bi sastavljači htjeli preporučiti javnosti.
Za početak, kratko i jasno: liste su s jedne strane odličan marketinški trik, a na drugoj simpatična zabava za publiku.
Ove prve kreira industrija da pospješi prodaju, radeći to još od vremena kada je rođena popularna muzika, a ove druge – pa, ljudi jednostavno vole vjerovati da ih se pita za mišljenje i da njihov glas nešto odlučuje.
Nema u tome ništa loše. The Show Must Go On.
Pored redovnih, popularne su i razne ‘najbolje od najboljeg’ liste. Tako je čuveni američki magazin The Rolling Stone 2003. priredio specijalno izdanje pod nazivom “The 500 Greatest Albums of All Time“. Pozvali su 271 relevantnu osobu, artiste, producente, diskografe i novinare, ovi predlagali kandidate, pa usaglasili izbor 500 najvećih albuma do tada. Usput, najveći od najvećih je ”Sgt. Pepper’s” Beatlesa.
Nakon što je te iste 2003. godine u Engleskoj priređen izbor 1001 Movies You Must See Before You Die, na krilima uspjeha ove svojevrsne enciklopedije dvije godine kasnije publicirano je slično izdanje 1001 Albums You Must Hear Before You Die. Priredio ga je engleski pisac i urednik Robert Dimery, koji je prethodno radio za Time Out i Vogue, a kompilirao je zapise i informacije o albumima koje je odabrao panel najvažnijih i najuticajnijih muzičkih kritičara.
Kad se na Zapadu uradi nešto uspješno (čitaj: komercijalno), onda slijedi cijeli serijal, pa su urađene i knjige 1000 Recordings to Hear Before You Die, 1001 Books You Must Read Before You Die te 1001 Video Games You Must Play Before You Die... i 1001 stvar koju bi trebali, a sigurno nećemo učiniti i život će nam biti promašen.
Sad ćemo spomenuti primjer za tvrdnju ”džaba nama što smo pametni, maštoviti i originalni, kada smo u provinciji svijeta”.
Naime, desetak godina prije Amera i Engleza, preciznije 1992. godine, u Beogradu se pojavila knjiga ”YU 100: Najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike”.
Priređivači Duško Antonić i Danilo Štrbac pozvali su nekih sedamdesetak uglednih muzičkih kritičara, novinara i umjetnika iz Srbije, koji su izabrali 100 najvećih albuma države što je već bila na izdisaju, a u knjizi je ukratko predstavljen svaki od izabranih.
Spomenimo pet prvoplasiranih: Idoli ”Odbrana i poslednji dani”, Idoli-Šarlo akrobata-Električni orgazam ”Paket aranžman”, te eponimni prvijenci grupa Time, Korni grupa i Azra.
Izbor Ricarda Cavola
Za španskog ilustratora i muralista Ricarda Cavola vrlo rijetki su ovdje čuli. Never mind, čovjek je uspješan u svojoj domovini i odličan je, svakako.
Kreirajući puno zanimljivih stvari, 2015. se dosjetio da uradi knjigu ilustracija sa kratkim pričama pod zajedničkim nazivom “101 umjetnik kojeg morate čuti prije nego što umrete“. Njegov je to sasvim osobni izbor, temeljen na osobnoj strasti za muziku, dakle bez ikakvih ambicija da bude stručan i relevantan po pitanju svog izbora. U njega je uvrstio samo ono što on voli. Ali, kao pametan i pronicljiv čovjek, zgodno je apostrofirao britanske ”1001 preporuke”.
Šta Cavola voli? Mozarta i Bacha, ali i Sinatru, Presleya i Beatlese, pa Nirvanu, Amy Winehouse, Motörhead, The Ramones, neke popularne repere i neke world autore kao Mano Negra i, zašto ne, Gorana Bregovića.
Kako je španska kultura nama provincija koliko smo i mi za njih, vijest o toj knjizi do nas je putovala tri godine.
U međuvremenu je Cavolo nastavio s vlastitim serijalima, pa su se pojavile knjige ”Wanna Be a Rockstar?: 12 Easy Steps to Guitar Godhood” (2016.) i ”101 Movies to Watch Before You Die”, opet s njegovim atraktivnim ilustracijama.
Evo naslovnice. Men’ s’ čini da je Bregović onaj lik u zadnjem redu. Ili nije?
Bio na naslovnici ili samo u knjizi, lijepa je stvar da se Goran Bregović pojavio u ovoj publikaciji, makar ona bila, kako rekosmo, vrlo osobni i emotivni izbor jednog njegovog kolege po umjetničkoj liniji.
Jer lijepa je stvar i da Goran Bregović, naš čovjek, Sarajlija i Balkanac, velike tragove ostavlja po svijetu, kako god neki ovdje doživljavali njegovu ‘novu muziku’.
Ali, molim vas, poslije tri godine otkriti knjigu i doživjeti je kao senzacionalno priznanje Bregoviću, od svijeta prihvaćenog da bude rame uz rame sa klasičarima i klasicima pop kulture zakašnjeli je i jeftini senzacionalizam. Koji traži odgovor ”101 umjetnik o kojima oni pojma nemaju prije njihove smrti”.
Naslovna fotografija: Manuele Vestri
