Umjetničke likove poput Anđela Jurkasa obično se naziva kontroverznim. On to nije. Samo je drugačiji, izvan standarda i klasika, a to pokazuje njegov prvi singl kojim najavljuje novi album, što ga nazva – ”Klasika”.
Zagrebački muzički novinar, pisac, video i filmski redatelj Anđelo Jurkas današnjim videom ”Daj se, Ines” najavljuje treći svoj samostalni studijski album nazvan “Klasika” (2018.) na kojem će predstaviti drugačije čitanje klasika i evergreena ovih prostora.
Samo on zna kako pronalazi dovoljno vremena i od kuda crpi energiju u zadnjih par godina, u kojima je radio tri igrana filma i kazališni projekt, režirao desetak video spotova, pisao za medije, intenzivno se bavio inicijativom za uvođenje predmeta ‘Pop kultura’ u škole, pa držao predavanja djeci…, da bi, evo, počeo raditi i svoj novi album.
Predstavljajući danas prvu epizodu, Jurkas nam daje naslutiti kakav će to album biti.
Kako je zabilježio na svom fb profilu, ”Rekao je jedan vrhunski glazbenik i kantautor koji je pretpremijerno čuo materijal: Ovo ti je jebeno hrabro, ali znaš da će bit krvi. Znam. I treba je bit. Krv je život. Video spot isto.”
Da je počeo s bilo kojim drugim od izabranih pjesničkih klasika, poetskih evergreena i rock standarda prostora Hrvatske, regije i bivše Jugoslavije kojima će se posvetiti na najavljenom albumu, Jurkas ne bi toliko šokirao kao sa Ines, svegeneracijskom mezimicom, nedodirljivom zaštitnicom i muzom sanjara.
Samo što Jurkas nije ni ironičan, a još manje je satiričan u vezi sa jednim od simbola pop poetike, makar njegov kredo bio “Jedino što sam u životu ozbiljno htio raditi je zafrkavat se”.
Ni u čemu što je radio ovih godina ovaj autor nije neozbiljan. Samo je pomaknutiji od nas većine. Traži i drugačije uglove gledanja. Neuniformirane.
Pa tako i u prividnoj negaciji naše Ines.
”Jedino što sam se uvijek pitao je bilo zašto se nije dala i kako bi izgledalo da se ipak dadne. I godinama i ljudima. Vrijeme je bilo potražiti odgovore s nekih drugih adresa”, tumačenje je Jurkasovo, i ovog i ostalih klasika koji će nas čekati na novom albumu ”Klasika”.
Daj se Ines.
Daj se godinama nečija tuđa Ines.
Istim navikama i istim pokretima.
Odavna ti se ohladila soba, razbacana, puna suvišnih stvari.
Imala si više ukusa od mene, to ti priznam, nije ni teško.
Gazdarica ti je umrla.
Nikad se nisi razlikovala.
Po boji pisama ni fontovima ni poklonima, sve će proći kao klasika, evergreen.
Nikad me nisi ni pratila jutrima do stanice.
Nema ni zelenih autobusa tjeranih jesenjim vjetrima da se sruše
Kao lišće niz jednu zagrebačku padinu.
Ne nosim više večernja odijela i nitko me ne gleda i zaboli me kurac.
Daj se mladosti moja, odaj se Ines.
Kratko je trajalo naše poznanstvo.
I namjerno uz neki sok i more suvišnih rečenica, neskrivenih želja.
Tvoj način seljanke & obrazi gospođe.
Plemkinjo & prostakušo nečija tuđa.
Tvoje grudi, krevet.
I moja soba cementirana pod zemljom kao ukopina a ne naranča.
Kao ukopina bez svjetla nad sivim presahnutom vodama Rijeke
Prvog Maja 58 a šesti kat stan 31.
Osušena ulica od vrata dalje i tišina prolazaka tramvaja.
Ružni trenuci nostalgije, mržnje i bogatstva.
Upotreba prljave kupaonice.
I “nema me nikada više tko god me tražio”.
Daj se Ines.
Ne ustajem više da okrenem ploču.
Nepristojno ili ne tako je kako je.
Bachove suite a nikakav Agnus Dei.
Najdraži mi je grand finale the end kraj.
Ne raspolažem više ničim.
Ni jednim podatkom naše mladosti.
Koja nas pred očima tupe gomile vara, preljubljuje, ne vraća ukradeno.
Daj se Ines.
Prihvati pozivnicu, ne otkaži večeru, ne prevari muža.
Odlazeći da provedemo noć u nekom neznanom kafiću.
Ne diraj me koljenom ispod stola više, nikada više.
Nismo generacija, niti si ikad bila moja ljubavnice.
Neće više biti mladosti.
Niti prosjeka Osadmeset i davne neke.
Ja ću sam sa sobom ostati mlad kad svi ostarite.
I ta mi mladost neće teško padati.
Premda ćete biti u pravu.
Jer sam na krivoj obali.
Na kojoj su i svi drugi ostali, predavali se rutini.
Nit kiša više ne počinje.
Kao što bi u listopadu trebalo po gradovima, selima, otocima, vrelima.
More od borova i nebo od olova.
Sve bliži glasovi postaju jasniji, sve jasniji.
Glas tvog oca, brata, ljubavnika, opet brata.
Rublje ostalo visjeti na štriku susjednog dvorišta.
I ostade svjetlo s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more…pa sve otpočetka…
Daj se Ines.
Jebali te i Rade i Arsen i klavirista i svi klasici svijeta.
Jebale te Sedamdesete, Osamdesete i nečija tuđa ljeta.
Zaživjela si u krivim pjesmama
krivim ustima krivim rukama davala krajolike svoga tijela.
Daj se Ines.
Ionako se ljubav moja piše
drugim imenom, krvlju, drugim riječima.
Daj se Ines.
Tako nam i treba…
