Recenzija: Dubioza kolektiv – Pjesmice za djecu i odrasle

Većina muzičkih kritičara u regionu loše ocjene je dala novom albumu Dubioze kolektiv. Urednik portala Barikada.com i naš saradnik Dragutin Matošević s njima se ne slaže i ”Pjesmicama…” bez razmišljanja daje peticu.

Datum izdanja: 13. 11. 2017.
Izdavač: Menart
Žanr: dubstep, reggae, ska, folk
Naša ocjena: 5

Jednom davno (2003.), u dalekoj zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina, grupa prijatelja odlučila je formirati bend. Ali, to nije bio običan bend i nisu se formirali u običnim okolnostima. Istina je, uz lokalne balkanske uticaje, muzički uticaji dolazili su i iz cijelog svijeta: ska, punk, reggae, elektronski, hip-hop… Djelovali su vjerujući u sebe i to u vremenu bez muzičke industrije, uz nekoliko koncerata, bez prostora za kulturni ili politički izraz, stvarajući nove veze s mladima… Zapravo, cijela naša regija izlazila je iz duboke moralne i ekonomske stagnacije.

Iz takvog okruženja rođena je Dubioza kolektiv. Ne tiho, već je odmah udarila jako i vrišteći, postavši uskoro regionalni fenomen. Od tada, Dubioza kolektiv nastavlja istim načinom. Brzo su napredovali, a od 2016. godine bend je snažniji nego ikada. Već se uvrstio među najbolje i najpopularnije bendove uživo koji dolaze iz Istočne Europe…

Diskografija – Dubioza kolektiv (Gramofon, 2004.) ; Open Wide (nastavak albuma Dubioza kolektiv, Gramofon, 2004.) ; Dubnamite (Gramofon, 2006.) ; Firma Ilegal (PGP RTS, 2008.) ; 5 do 12 (Menart, 2010.) ; Wild Wild East (Koolarrow Records, 2011.) ; Apsurdistan (Menart, 2013.) ; Happy Machine (Koolarrow Records, EP, 2014.) ; Happy Machine (Koolarrow Records, 2016.) ; Pjesmice za djecu i odrasle (Menart, 2017)

Dubioza kolektiv su – Almir Hasanbegović (vokal) ; Adis Zvekić (vokal) ; Brano Jakubović (klavijature, DJ) ; Vedran Mujagić (bass gitara) ; Armin Bušatlić (gitara) ; Senad Šuta (bubnjevi) ; Mario Ševarac (saksofon) ; Jernej Šavel (gitara)

Gosti na albumu – Helem Nejse, (muz. pratnja, vokal, 1) ; Dječji hor Pavarotti (vokal, 1) ; Asja Jakubović (recitacija, 1) ; Dino Šaran (vokal, 1,4) ; Dino Dvornik (vokal, 4) ; Fadil Buturović (harmonika, 2) ; Dino Šukalo (gitare, mandolina, 2,3,5,8) ; Cambo Agušev (truba, 2,3,5,8) ; Džafer Fazliov (tenor horna, 2,3,5,8) ; Sukri Abdulovski (truba, 2,3,5,8) ; Deaf Band Dlan (bass, bubnjevi, 6) ; Jovo Jerković (vokal, prim, violina, šargija, 5) ; Orhan Maslo Oha (perkusije, 7) ; Branko Ilievski (trombon, 8)

Ovoga ljeta dođu mi u goste dva dječaka – jednom je 8, a drugom 12 godina.

Da ih animiram, pustim im sa laptopa pjesmu Branka Kockice – “U svetu postoji jedno carstvo“, naivno misleći da je to pjesma za njihov uzrast. Oni je saslušaše, a pošto je ta pjesma završila, mlađi, osmogodišnjak će: “Deda Dragutine, ja sam to davno prevazišao. Mogu li ja sa YouTubea odabrati jednu pjesmu?” OK, hajde. Obraćajući se “starijem” drugaru, on reče: “Šta kažeš da pustim nešto što pjevaju Dubioza kolektiv ili Frenkie, nešto gdje se psuje?”

Ja sam ostao bez riječi. Bila mi je to životna lekcija – otrežnjenje. Današnja djeca ne odrastaju uz dječje pjesmice. Oni odmah pjevaju svjetske hitove, pa i pjesme u kojima se psuje. Sve je to donijelo “novo vrijeme“, Internet, a sve to, uspješno, podgrijavaju razna muzička “takmičenja” za mlade pjevače na kojima djeca, uglavnom, pjevaju hitove za “odrasle” – hitove iz YouTube / MTV ponude.

Rijetki su bendovi, poput Dubioze kolektiv, koji su uspjeli privući pažnju svih uzrasta. Dubioza kolektiv se ovim albumom, između ostalog, obratila i djeci i odraslima. Naravno, sve je to mnogo ozbiljnije. Sve je tu na što smo od Dubioze kolektiv već naučili – kritika sadašnjeg trenutka.

Šamar establišmentu je i u činjenici da je cijeli album dat na besplatan download. Regionalni izdavači nosača zvuka su lošom uređivačkom politikom, njihovim diletantskim odnosom prema izvođačima i prema svom vlastitom proizvodu, sami sebi odsjekli grane koje su ih “hranile“. Sada, konsekventno njihovom “minulom radu“, sve radi protiv njih – CD nestaje kao medij, novi albumi se u kompletu daju na besplatan download, Internetska medijska moć mnogo je veća / važnija od one koju (ne)rade te iste izdavačke kuće…

Kada se sagledaju sve nedaće koje nas prate i pretoče u pjesme sa porukom – sve te teme izvor su neograničenog broja angažovanih pjesama sa jasnom porukom. Samo, u regiji u kojoj živimo, sve je manje onih koji bi te poruke trebali da prime. Mladi nam masovno odlaze u “svijet“. Ima i to svojih prednosti – naši estradnjaci kada idu da sviraju po svijetu, naši ih tamo već čekaju, dvorane su im uvijek dupke pune. Ispunjava ih naša “dijaspora“.

Teško je jednom rečenicom dati opis pjesama sa ovog albuma. Svaka pjesma je priča za sebe. Isto tako, muzički rukopis je različit. Opet, ni jednog trenutka ne gubimo iz vida da je to Dubioza kolektiv. Ovaj album karakterišu i saradnje – Dubioza kolektiv ft. Helem Nejse (ekipa iz radijske emisije Radija Otvorena mreža – Aleksandar Mitrović, gitare ; Aleksandar Dragutinović, bass ; Mario Ševarac, saksofon), Dino Dvornik, Dino Šaran…

Dubioza kolektiv spada u bendove koji se prvenstveno slušaju. Slušaju se poruke o kojima pjevaju. Pri tome su im tekstovi pjesama “upakovani” u pitke melodijske linije raznih muzičkih izraza. Da to rade odlično, da su u tome najbolji, dokaz su prepuni koncertni prostori, bez obzira bilo to u našem regionu ili i dalje. “Istina se sakrila u prazan frižider, a na televizoru ratni je profiter…” – neću ništa više reći. Uživaj narode moj u ovakvoj sreći.

Dubioza kolektiv – “Pjesmice za djecu i odrasle” – 1. Pionirska (ft. Helem Nejse) ; 2. Himna generacije ; 3. Pakšu ; 4. Treba mi zraka (ft. Dino Dvornik) ; 5. Rijaliti ; 6. Autopilot (ft. Dino Šaran) ; 7. Bankomat ; 8. Internetska ; 8. Domaćica 2.0

Dragutin Matošević, Barikada