Nepunih pet mjeseci poslije prvog video singla ”Kad padnu mostovi”, super-grupa Komuna, predvođena Mirkom Šenkovskim Geronimom, objavila je jučer drugi spot ”Himna” i samo potvrdila najavljene najviše produkcijske standarde.
Da Geronimo umije raditi instant hit pjesme raznih žanrova, uvjerili smo se u prethodnih dvadesetak godina njegovog bogatog i uspješnog autorskog rada za niz pop i folk zvijezda.
Da Mirko Šenkovski ima moćan i raskošan rokerski stav i glas, uvjerili smo se prije nepunih pet mjeseci, kada je njegova rock grupa Komuna, sastavljena od vrsnih instrumentalista, objavila prvu pjesmu ”Kad padnu mostovi”, a uvjeravamo se i danas s novom pod nazivom ”Himna”.
Spojeno prvo s drugim, od njegovog najnovijeg rock projekta mogli smo očekivati i dobre pjesme, i dobru svirku, i modernu produkciju, i priču koja bi mogla malo protresti mainstream.
Najavljen nam je show, dobili smo show. Ipak, baš ovoliko, što se već poslije te dvije pjesme može procijeniti, nisam očekivao.
Sa svih značajki prvog spota ”Kad padnu mostovi” pažnju je odvukla reprezentativa ekipa gostujućih pjevača (Kiki Lesendrić, Mladen Vojčić Tifa, Toni Janković, Zoran Predin) i gitarskog maga Zeleta Lipovače, koji je samo dopunio sjajni Komunin gitarski dvojac, Emira Hota i Dragomira Herendića Dragiannija. Uz to, video produkcija, referentna za svaku svjetsku konkurenciju, učinila je još više da pjesmu ne analiziramo dalje od osnovnog prvog dojma – da je odličan gitaristički rock broj.
Drugi, današnji spot ”Himna” jednako sjajno realizirala je ista ekipa Produkcije Nova, predvođena Markom Šulinom, ali nam je ostavila malo više prostora i za druge doživljaje od novog prvog dojma – da je pjesma odlična power rock balada.
O kojim to drugim doživljajima govorim?
Nesretne teme ovih olovnih vremena – razdvojenost, podjele, neimaština, apatija – stalna su inspiracija svih angažiranih umjetnika i u dvadesetak godina proživjeli smo ih u svim mogućim inkarnacijama.
Svaki na svoj način, čine to Skroz, Letu štuke, Zoster ili Dubioza kolektiv, nebrojni su takvi alter, punk, rap i underground autori u Hrvatskoj i Srbiji, no klasični rock mainstreamovskog izraza ostao je zaleđen u nekim imaginarnim svjetovima.
Način na koji je Šenkovski, kao autor po vokaciji baš iz tog muzičkog miljea, spojio ugodne melodije sa bolnim pričama u najmanju ruku je novost žanra.
O svim ovdašnjim podjelama – Kad padnu mostovi i krene priča stara ko sam ja, a ko si ti… i neki težak vjetar zavijori zastave… prijatelji moji, otkad teče rijeka ni jedna sila nije bila dovijeka (”Kad padnu mostovi”) ili o najaktuelnijoj temi masovnih odlazaka mladih – Sami sa peronima, k’o dva teška oblaka od nas se opraštamo, sve se buni u meni, ali da zaustavim ti snove nemam pravo, ej, sine, samo kreni, ej, al’ se ne okreni, da ne vidim pogled taj, ugašeni zavičaj u oku krvi boje, idi ne okreći se, tebe čeka bolji svijet, al’ nigdje ljepše boje… (”Himna”) Šenkovski piše prefinjeno i emotivno i pjeva još emotivnije.
Nije rock nikada mijenjao svijet, da se razumijemo. Ali ga jeste često tumačio dovoljno lucidno i provokativno da se sami pokušamo mijenjati.
Zato ni Komuna neće biti (rock) revolucija. Ali, može biti dašak koji će pokrenuti atrofirani rock manistream, kako ga je nedavno definirao poznati producent Denyken.
Josip Dujmović
