GPS za dušu Svijet tajni

Popularna nauka: (ne) vjerujte svojim očima

opticke-iluzije

Čovjek trepće očima otprilike deset do dvadeset puta u minuti. Fiziološki, to očne jabučice ‘podmazuje’ i ponekad štiti od prašine i drugih štetnih uticaja iz vana. Ali, to nije sve. U nekoliko testova pogledajte šta se događa kad ne trepnete.

Iako se događa spontano, treptanje nije sasvim nasumično. Kad bi monitor s kojeg čitate ovaj tekst bio opremljen uređajem za praćenje pokreta očiju, zabilježio bi da češće trepćete kada dođete do kraja rečnice, nego usred nje. U živom razgovoru, vaše treptanje se poklapa s trenom kad je vaš sagovornik završio misao i napravio stanku u govoru.

Ova pojava poznata je kao fiziološka zagonetka treptanja. Grupa autora sa Univerziteta u Osaki zaključila je da treptanje omogućava mozgu da se odmori. Naime, u trenutku treptaja, mozak prelazi u stanje mirovanja, a nakon pauze u trajanju od nekoliko milisekundi do par sekundi, opet je spreman da se fokusira na obradu informacija koje dopiru do njega.

Ultimativna funkcija ljudskog mozga je da nam omogući da preživimo. Da bi u tome uspio, mora nam servirati istinitu sliku vanjskog svijeta. Pored toga, mora voditi računa o još dva međusobno povezana kriterija: o brzini kojom nas snabdjeva slikom i opterećenju kojem u tom procesu izlaže i sebe i nas.

Najveći dio vremena mozak je zadivljujuće precizan u svojim ”predviđanjima” i nadomještanju dijelova informacija koje ponekad nedostaju. Recimo, poznatu osobu i s leđa najčešće ispravno identificiramo.

Ali, nije uvijek tako.

Brzo učitavanje i sređivanje informacija ponekad rezultira bizarnim perceptima, pa smo zbog toga razloga skloni povjerovati u optičke iluzije.

Ipak, sklonost optičkim varkama je zapravo pokazatelj sofisticiranosti, a ne nedostataka ljudskog mozga i našeg perceptivnog aparata. One su rezultat relativno malog broja slučajeva u kojima se predviđanja i očekivanja našeg mozga o poretku stvari u vanjskom svijetu pokažu neistinitima.

Evo nekoliko globalno popularnih optičkih varki.

Slika koja nestaje

Zagledajte se u sliku oko pola minute bez pomicanja očiju i slika će polako početi nestajati. Ovo je varijacija Troxler efekta koji navodi da, ako neko vrijeme fiksirate pogled na određeno mjesto, okolna slika postepeno počinje nestajati.

slika koja nestaje

Hermanova rešetka

Ovo je jedna klasična iluzija i nazvana je po Ludimaru Hermannu koji ju je otkrio 1870. godine. Na svim mjestima gdje se sijeku bijele linije naše oči vide sive mrlje. No, ako pogledate direktno na jedno od presjecišta, mrlja nestaje.

hermanova-resetka

Svjetlucava rešetka

Ovo je varijacija Hermannove rešetke gdje se crni kružići pojavljuju i nestaju na presjecima sivih linija. Zanimljivo je to da ako nagnete glavu za 45 stepeni, učinak se smanjuje, ali ne i eliminira.

opticke-iluzije_svjetlucava rešetka

Rotirajući prsteni

Ako se zagledate u oznaku koja se nalazi u samoj sredini slike i pomaknete glavu dalje od monitora, prstenovi će se početi okretati. Sada počnite približavati glavu monitoru i oni će se okretati u suprotnom smjeru.

opticke-iluzije_rotirajuci prsten

Statički pokret

Ne, ovo nije animirana slika. Slika je stvarno statična. To možete primjetiti tek kada pogledate u pojedinu točku, tada pokreti prestanu. Ova iluzija je izvedena uz pomoć kontrasta boja i položaja oblika unutar slike.

opticke-iluzije_staticki pokret

Pac man iluzija

Ako se zagledate u križić koji se nalazu u središtu slike, počinju se pojavljivati zeleni diskovi koji kruže po ružičastim diskovima. Nakon nekoliko sekundi ružičasti diskovi će početi polako nestajati i tada ćete vidjeti samo zeleni disk kako kruži oko križića. Nemojte micati pogled sa križića.

opticke-iluzije_pac man iluzija

Titcheenerovi krugovi

Ovi krugovi poznati su i kao Ebbinghausova iluzija i još uvije traje rasprava u psihološkim krugovima što je točno odgovorno za ovaj efekt. Kako god bilo, narančasti krug na lijevoj strani se čini manji od onoga na desnoj iako su zapravo iste veličine. Da, oni su identični.

opticke-iluzije-krugovi

Ostavi komentar