Riba smrdi od glave, a čisti se od repa. Ova pomalo ofucana izreka u slučaju Zagrebačkog festivala ima obratni slijed – nakon što je prošle godine Neno Belan postao njegov umjetnički direktor, festival se sve više nameće kao nova ideja vodilja moderne pop produkcije.
Davno nekada, 1970. i 1971. godine, Zagrebački festival je jedini među tadašnjim vodećim smotrama lakih nota, kako su opisivani festivali zabavne muzike Opatija, Split, Vaš šlager sezone ili Beogradsko proleće, otvorio vrata rock bendovima. Doduše, ne na istoj sceni sa šlagerskim zvijezdama, koje su i tada nosile muzičku industriju, već u posebnim rock večerima, u kojima je jedne godine dominirala Korni grupa, a druge Indexi. Usput, bio je to jedan od trenutaka koji je ušao u mit – Indexi su pobijedili ’71. s pjesmom ”Izvor”, iza koje je ostalo tek usmeno predanje da je bila veličanstveni rock broj, jer ga Indexi nikada nisu snimili.
Uglavnom, te dvije godine su bile neka vrsta revolucionarnog poteza, kojim je rock dobio ravnopravni(ji) status u diskografiji, makar Zagrebački festival u kasnijim godinama nije ponavljao avanturu. No, rock zvijer je oslobođena i hvala možemo reći na simboličnom doprinosu tadašnjem direktoru festivala, Dragi Dikliću.
Novi, prošle godine unaprijeđen iz uloge člana u umjetničkog direktora Zagrebačkog festivala, ne čini isto što i Dikić, ne odvaja rock i zabavne, šlagerske manire, nego im nalazi zajednički prostor. Ne bi to mogao Neno Belan sam, pa ima tim sačinjen od recentnih muzičkih novinara: poznati splitski muzički novinar izrazitih rokerskih sklonosti Zlatko Gall, radijski i TV muzički urednici Zlatko Turkalj, Danijela Novosel i Jelena Vlačić, te Zvonimir Dusper Dus, producent i aranžer širokog spektra u ulozi onih koji određuju konačno ruho muzike.
I šta je ta ekipa među više od stotinu prijavljenih kompozicija odabrala među 22 koje će se čuti u 65. izdanju Zagrebačkog festivala, u januaru 2018.?
Dovoljno je pogledati samo opise nekih izvođača.
Pop/rock/funk/jazz grupa Genova iz Čakovca sa gostima, Zoranom Predinom i Matijom Dedićem (pjesma ”Baš sam lud”), zagrebački rokeri Adastra (”Predajem se”), pop-rock grupa Fluentes iz Osijeka (”Napokon”), zagrebačka swing, jive, rock and roll grupa Gelato Sisters (”Ti i ja”), splitska pop-rock/funk grupa NoA (”Okovi”), zagrebački pop/rock/blues sastav Bang Bang (”Papar i sol”), Marin Jurić Čivro, mladi pjevač koji je odrastao na hard rocku, a ovogodišnji je kandidat za MTV trofej ”Best Adria Act”, Bruno Krajcar, Puljanin koji u jazz, gospel i blues tkivo vješto ubacuje muzičku tradiciju Istre, sjajna kantautorica Nina Romić u duetu sa Sandrom Bastiančićem…
Čak i žanrovski čisti pop izvođači nisu šlagerska klasika – Zsa Zsa, pravim imenom Jelena Žnidarić, djevojka anđeoskog glasa, kako su je mediji opisali, pobijedila je na prethodnom Zagrebačkom festivalu, u januaru ove godine, s pjesmom ”Sve u meni se budi”, koju je otpjevala u duetu sa Damirom Kedžom. Praktično je novo ime i već senzacija. Sličan status ima Antonela Doko, ovogodišnji porinovski laureat u kategoriji najboljeg novog izvođača godine, koja ima tek 18 godina.
Naravno, ni ostali izabrani za festivalski program nisu manje vrijedni pažnje: Ana Opačak, Đani Stipaničev & Renata Sabljak, Eni Jurišić, Ivo Perkušić, Lea Mijatović, Mario Huljev, Marko Tolja, Matija Borščak, Stela Paradžik, Tonka i Vanna.
Toliko funk, swing, blues, jazz i rock odmaka, crno na bijelo, pokazuje da ”novi” Zagrebački festival potvrđuje da ovakve smotre i danas imaju smisla ako prate vrijeme, što bi mogao biti adut više, recimo da se u BiH obnovi Vaš šlager sezone. Ne kakav je davno bio (pa je jedan pokušaj obnove poslije rata propao). Već ovakav, kao zagrebački. Procjenjujemo: bio bi to pravi zamajac koji bi razbudio nekada slavljenu sarajevsku pop školu.
I, da, Neni Belanu u toj novoj muzičkoj ulozi, zajedno sa cijelom ekipom, palac gore.
