Prije dvadesetpet godina Madonna se promijenila. Naravno, Madonna se uvijek mijenjala, ali uz izdanje ”Erotica”, 20. oktobra 1992. godine, do kraja je oslobodila i svoju i našu seksualnost, što je za neke bilo skandalozno, za druge pop revolucija.
Nisi čak ni trebao vidjeti Madonnu Veronicu Louise Ciccone sa bičem u rukama i njenu scensku erotiku. Sve što je trebalo bilo je da stišneš play albuma i dopustiš nevjerovatno libidnoj bas liniji “Erotica” da počne vibrirati kroz tvoje tijelo. Četrdeset sekundi sempliranih horni “Jungle Boogie” Kool & The Ganga odmah te pogodilo, a Madonnin tadašnji alter ego obratio ti se, duboko i čvrsto: “Moje ime je Dita, ja ću večeras biti vaša ljubavnica”.
Ako je njen raniji rad bio poziv da se proslavi seksualnost bez srama, ”Erotica” je još veći izazov svjedočenju i možda čak prepuštanju seksualnim tabuima društva.
Album ”Erotica” je, dakle, konceptualni album ”o sexu i romantici”. Madonnin alter ego Mistress Dita, inspiriran je njemačkom glumicom iz 1930-ih, Ditom Parlo, dok su neki songovi nastali pod utjecajem dubokih emocija Madonne zbog gubitka dva prijatelja oboljela od AIDS-a.
Uporedo s albumom Madonna je izdala i svoju prvu knjigu ”Sex” sa brojnim fotografijama simuliranja seksualnog akta, što je samo doprinijelo kontroverzi, ali svejedno ”Erotica” zauzima mjesto u pop panteonu, pa je uvrštena i u Rock and Roll Hall of Fame kao jedna od revolucionarnih epizoda pop kulture.
