Iskreno, za recenzirati novi album Željka Bebeka trebalo je malo više skupljanja pozitivne energije, generalno, i pročišćavanja od svih ranijih predrasuda vezanih za njegov lik i djelo.
Datum izdanja: 8.9.2017.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: pop-rock
Naša ocjena: –
Bebek je enigma. Uostalom, kao i druga dvojica pjevača upokojenog Bijelog dugmeta.
Ni jedna osoba na ovom svijetu ne može osporiti da i jučer i danas pjeva Bebekovski grandiozno, da je karizmatičan na sceni, da je tamo pod reflektorima mucho macho tip.
Na stranu to što ga se rock publika počela odricati poslije pjesama ”Sinoć sam pola kafane popio”, pa ”Il’ me ženi, il’ tamburu kupi”, pa ”Ošini po prašini”… Još jedan je famozni pjevač bio stijena u rocku, o Zlatku Pejakoviću je riječ, pa se okrenuo drugačijem stilu, tamburici i bećarcima, i nikom ništa, malo ko i malo tko to ikada spomene.
Zašto je, onda, s Bebekom drugačije?
Možda… to što nije potpuno, beskompromisno i zauvijek prerezao sve veze sa svojom prethodnom muzičkom inkarnacijom?
Između kafana, tambure, šargije i prašine stalno nas je draškao povjetarcima ‘onog Bebeka’, pjesmama poput ”Laku noć, svirači” ili ”Večeras si lijepa”. I njih su pisali šlager hitmejkeri, Đorđe Novković, Rajko Dujmić, ali su popuštali pred pjevačevom aurom iz prošlosti. Češće, međutim, pjevač je popuštao pred njihovim argumentima za recepte populističkog uspjeha.
Nije Bebeku zamjeriti. Bavi se poslom Pjevača kojemu valja zaraditi za kruh svoj svagdašnji (a u rocku bi to bilo na preskokce). Zamjeriti, valjda, treba svakome od nas koji smo, kroz te povremene podsjetnike, htjeli da on ostane isti kao što je bio u Dugmetu. A nije moguće. Pa smo više mi nego on lutali u percepciji toga šta je Bebek kao solo artista danas.
I onda nam stigne novi album ”Ono nešto naše”. Sa već dugo poznatim ‘Bebek signature’ kafanskim i tamburaškim popom ”Ono nešto naše”, ”Ja po kafanama” i ”Gospodari noći”.
Ali i sa baladama, poluakustičarskog ugođaja, ”Tajno”, ”Kilometri tuge” i ”Ljubav k’o iz pjesme”, koja je jedan vrlo ozbiljan, kadgdje raskošan pop broj (premda je prvih 38 sekundi obećavalo puno više, skoro senzaciju).
Duet sa Oliverom Dragojevićem ”Ako voliš ovu ženu” posebna je epizoda. Već činjenica da su prvi puta zajedno zapjevali najveći džezerski glas mediteran-popa i najveći rockerski glas vox populi popa zaslužuje drugačiji odnos prema pjesmi, a ni rezultatu se nema šta prigovoriti.
O ”Blues za tebe (Ti imaš sve)” samo ovo: izvrsno u svakom pogledu, najupečatljiviji trenutak albuma.
Da, eto, Bebek je i dalje na pola puta između (zadimljene) kafane i (zadimljenog) rock kluba. Na novom albumu je malčice bliže drugome nego na skoro svim prethodnim. To mu neće vratiti opčinjenost davnašnjih fanova. Niti mu je to bila namjera, sasvim sigurno. Valjda samo godine čine svoje. Neće biti neobično, onda, bude li mu naredni album – potpuno bez kafane.
Što se ocjene tiče, mogla bi se izvesti samo matematički. Pojedini dijelovi albuma mogu dobiti jedinicu (”ali ti to neću upisati u dnevnik, jer si dobar đak”), a drugi ulaze u klasu odlikaša. Iz toga izvedeni prosjek ne bi bio presudan za ukupni dojam, pa pustimo Bebeka u naredni razred bez ocjenjivanja.
P.S.
Realnost je da će prve tri spomenute pjesme, uz dodatak dueta, biti najveći radijski hitovi.
Željko Bebek – “Ono nešto naše” – 1. Kilometri tuge; 2. Ako voliš ovu ženu (ft. Oliver Dragojević); 3. Gospodari noći (ft. Gospodari noći); 4. Ono nešto naše; 5. Ja po kafanama; 6. Ljubav k’o iz pjesme; 7. Blues za tebe (Ti imaš sve); 8. Tajno; 9. Prvak svijeta
