Bradley je preminuo 23. 9. u 69. godini i osim po impresivnim izvedbama funka i soula, bio je pravi fenomen – debitantski album snimio je kao 63-godišnjak.
Charles Bradley je, zapravo, prije prvog albuma imao bogato muzičko iskustvo, ali i vrlo neobične pozadine. Nakon što je kao 14-godišnjak vidio nastup Jamesa Browna u Apollo teatru, Godfather of Soul mu je postao opsesija, uvježbavao je njegove scenske pokrete, stil pjevanja i oblačenje.
Napustivši dom, živio je kao skitnica, pa onda radio razne poslove diljem kontinenta i poslije 20. godine počeo izvoditi male show nastupe kao imitator Jamesa Browna.
Od 1996. već je redovno pjevao u “Black Velvet” klubu u New Yorku i dobio nadimak “vrišteći orao soula”.
Počevši raditi sa producentom i autorom Tomom Brenneckom, otvorio mu se put ka prvom izdanju i album “No time for dreaming” pojavio se početkom 2011. sa materijalom koji uglavnom potpisuju Bradley i Brenneck.
I na sljedeća dva albuma, ”Victim of Love” (2013.) i ”Changes” (2016.) oni su većinski autori, a zanimljivo je da je Bradley volio snimati i obrade, pa su se na prvom albumu našle “Heart of Gold” Neila Younga i ”Stay Away” Nirvane, dok je treći i nazvan po obradi pjesme Black Sabbatha ”Changes”.
Vremešna soul zvijezda je nastupao na veliki festivalima, o njemu je snimljen dokumentarni film “Charles Bradley: Soul of America” (2012.) i za ovu godinu je imao zakazanu turneju, ali je prije mjesec dana otkazana zbog njegovih zdravstvenih problema – pjevač se već nekoliko godina borio sa karcinomom želuca i nije uspio pobijediti zloćudnu bolest.
