”Puno ljudi danas mogu snimati, zahvaljujući kompjuterima i vrlo naprednim softverima, ali to ne znači da stvaraju muziku i da se mogu nazivati autorima.”
Synthwave (nazivan i retrowave, te futuresynth) po definiciji je žanr elektronske muzike kreiran pod uticajem filmova iz 1980-ih i muzike video igara.
Estetski gledano, synthwave nudi retrofuturističku perspektivu, emulirajući filmsku fantastiku, akciju i horore iz 1980-ih, zbog čega se ponekad poredi sa cyberpunkom (u muzici: Sigue Sigue Sputnik ili neki albumi Nine Inch Nails i Kraftwerka), pa izražava nostalgiju za kulturom osamdesetih, pokušavajući da uhvati atmosferu tog doba.
Počevši od ranih godina ovog milenija, žanr se počeo razvijati u različitim zajednicama na internetu i od 2010. stiče sve veću popularnost u svijetu.
Na našim prostorima synthwave autori su, ipak, još vrlo rijetki i jedan među njima je Isidor Bobinec iz Novog Sada.
Ovaj 30-godišnjak počeo je svirati trubu kada je imao devet godina, da bi već u svojoj 19-oj postao profesionalni muzičar u novosadskom Srpskom narodnom pozorištu, a nastupa i sa Vojvođanskim simfonijskim orkestrom i Zrenjaninskom filharmonijom.
Klasičari su obično muzički konzervativni, ali Bobinec zadnjih desetak godina paralelno boravi i u potpuno drugalijem muzičkom svemiru. Zapravo, kada je imao 15 godina, kratko je producirao d&b i techno muziku, a 2016. ponovo se vraća u taj svijet, ovaj put posvećujući se synthwaveu, pa je u to vrijeme izdao svoj prvi album tog žanra pod nazivom “Dark Night Genesis“.
U skladu s estetikom žanra, Bobinec je svoju inspiraciju retro elektronikom i filmskom muzikom iz ’80-ih kreirao u kombinaciji modernog elektro zvuka i dark syntwave forme.
Poslije prvog albuma slijedila su izdanja “3218 (Thirty Two Eighteen)“, produkcija jedne pjesme na “Magnatron 2.0” i remiks “Réno – Debut Album”.
Objašnjavajući zašto je u vrlo šarolikom izrazu elektronike izbrao upravo synthwave, u jednom intervjuu za britanski Betawave blog naglasio je:
Ja volim futuristiku i sci-fi filmove, fasciniran sam vizuelnim bogatstvom koji nude i najbolji dio toga je to što u svim tim filmovima i video igrama možete vidjeti kako njihovi autori nemaju nikakvih ograničenja za svoju maštu. Sve je moguće i to je nešto što me jako privlači.
Na neki način nije slučajno da uprvo jedan Novosađanin bude među rijetkim protagonistima dosta skromne synthwave scene na ovim prostorima.
O tome Isidor Bobinec kaže:
Dobra stvar je da je Novi Sad, grad u kojem živim, domaćin čuvenog EXIT festivala na kojem se okuplja puno alternativnih ljudi. Tada makar jednom godišnje možete doći i slušati sjajnu muziku, čuti umjetnike koji vam otkrivaju vlastitu fantastičnu maštu, a istovremeno pobuđuju vašu i ruše sva ograničenja pred vama.
Takođe ću reći da postoji puno kompozitora, jer svi mogu danas raditi snimke. Softver je toliko napredan da vam ne treba posebno znanje o muzici da napravite numere. Ali, to je problem, svi ih mogu raditi, ali svi ne mogu napraviti muziku, a to je moj krajnji cilj: da stvaram muziku, a ne da nižem tonske zapise.
Budući da je, kako rekosmo, domaća synthwave zajednica skromna, Bobineca možete pratiti na njegovom bandcampu ili kontaktirati na Facebook stranici, pa zajedno širiti ovaj muzički žanr.
Vau! kakav mjuz covece!