Vanzemaljci još nisu preslušali “Johnny B. Goode”

GPS za dušu Nedosanjani svijet

NASA je prije 40 godina u svemir poslala dva Voyagera, sa probranim informacijama o Zemlji, fotosima i snimcima Chucka Berryja i Beethovena, očekujući da će to biti dovoljno da nas eventualni vanzemaljci upoznaju.

Da ne možemo nikako biti sami u svemiru, mnogi tvrde, a na konkretno otkrivanje gdje bi još mogla biti inteligentna bića NASA se odlučila prije 40 godina, odaslavši u duboki svemir dva Voyagera, bespilotne (a kakve bi druge?) letjelice – koje još putuju!

Autori projekta danas tvrde da, iskreno, to nisu očekivali.

Voyageri su već ostvarili osnovnu misiju, da istraže Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton, pa su poslali brojne podatke i fotografije, kao što su pojedinosti s površine Jupitera i njegove oluje dvostruko veće od Zemlje, otkriće prvih aktivnih vulkana izvan Zemlje, na jednom  Jupiterovom mjesecu ili da Saturnov mjesec Titan ima atmosferu najsličniju Zemljinoj i da na Neptunovom mjesecu Tritonu ima ledenih gejzira.

Iako su iz današnje perspektive tehnološke mogućnosti iz 1970-ih bile skromne, svejedno su se pokazale dovoljnim da letjelice nastave dalje, u tzv. duboki svemir, a tamo bi već mogli naletjeti na moguću inačicu popularnih Marsovaca, koji su dugo u SF beletristici i filmovima bili sinonim za izvanzemaljce.

suncev-sistem

E, da se ti ‘marsovci’ ne bi pitali otkuda stižu čudne letjelice, NASA je na njih ukrcala reprezentativne pakete. Među njima su gramofon i zlatna ploča, izrađeni od materijala koji bi trebali trajati najmanje milijardu godina (a ne sa našim 5 ili 10-godišnjim garancijama proizvođača), sa snimljenim ključnim informacijama o čovječanstvu i životu na Zemlji.

Na ploču su, među ostalim, snimljeni zvuci oglašavanja kitova (i, vala, baš zvuče svemirski), pjev ptica, pjesma “Johnny B. Goode” Chucka Berryja (i kako, onda, bilo ko može tvrditi da je rock mrtav?!), kao i Beethovenova Peta simfonija, te pozdravi vanzemaljcima na 55 jezika.

U dokumentarnu priču o Zemlji uključeno je i 115 fotografija, na kojima su Veliki kineski zid, teleskop, zalazak Sunca, slonovi i majmuni, vozovi i avioni, majka koja doji dijete…

Jedna, pak, od fotografija koju je Voyager snimio na Dan zaljubljenih 1990. godine, s udaljenosti od 6,4 milijarde kilometara, pokazuje Zemlju kao zrnce prašine, što jeste naša stvarna pozicija u prostranstvu svemira.

No, kamere na letjelicama već dugo ne rade, ali ostalih pet instrumenata, koji svakodnevno šalju podatke na Zemlju, još je u funkciji. Eksperti očekuju da će to trajati još barem deceniju, dok im potraje plutonij koji im je izvor energije.

Eto, toliko vremena imamo da nedvojbeno saznamo ”ima li ih?”.

Izvor: AFP / Hina