40 godina ‘Yu Woodstocka’ – Bijelo dugme kod Hajdučke česme

Goran Bregović je bio Josip Broz Tito jugoslovenskog rock and rolla. Kao što je i Tito bio Bregović jugoslavenske politike – Ivan Ivačković, autor knjige ”Kako smo propevali (Jugoslavija i njena muzika)”.

Na današnji dan, 28. 8. 1977. godine (izvor: Petar Janjatović ”Ex-Yu rock enciklopedija, dok se u priloženom videu navodi drugi datum, nap.redakcije), na beogradskoj lokaciji Hajdučka česma na proplanku u Topčideru održan je koncert Bijelog dugmeta, kao vrhunac turneje kojom je grupa promovirala svoj treći album “Eto! Baš hoću!“, objavljen na samom kraju prethodne godine.

Poslije devet nastupa u Poljskoj, u proljeće ’77. u postavu su se vratili basista Zoran Redžić, koji je bio na odluženju vojnog roka, i bubnjar Ipe Ivandić, koji je iz vojske pak pušten prije vremena kao nesposoban za službu. Treći “vojnik”, klavijaturista Vlado Pravdić, još je bio u uniformi.

Nastavak turneje pratili su brojni tehnički i organizacijski problemi, publike je bilo zamjetno manje nego ranije, a među članovima grupe počeli su se javljati znaci sukoba. Sve je to dovelo do toga da ljetni plan koncerata ne bude ostvaren – poslije nastupa u Šibeniku, otkazan je sljedeći u Splitu i turneja je prekinuta. Najveća kriza u grupi dobila je epilog u novinskim naslovima: “Raspada se Dugme“, “Zbogom Dugme” itd. Glasine o ozbiljnim svađama, zajedno s mlakim recenzijama koncerata proteklog ljeta, doveli su do otkazivanja nastupa u Zagrebu i Ljubljani, gdje je – zanimljivo – bilo planirano snimanje prvog koncertnog albuma Bijelog dugma.

Ključni trenutak dogodio se u Osijeku, gdje je grupu gledalo svega nekoliko stotina posjetitelja.

Goran Bregović je panično tražio rješenje krize, pogotovo zbog toga jer je i njega uskoro čekalo služenje vojnog roka. Spasonosnu ideju dao mu je beogradski rock novinar Petar Peca Popović – da se organizira besplatni open air koncert kod Hajdučke česme, gdje su i ranijih godina priređivani rock festivali, a da se kao povod navede oproštaj od publike pred Goranov odlazak u vojsku.

I happening je zakazan za 28. 8., s nekoliko predgrupa, među kojima su bili Tako, Zdravo i Leb i sol.

Tog se dana dogodilo čudo. Procjene broja prisutnih kretale su se od 50.000 (Dražen Vrdoljak u VUS-u), preko 80.0000 (Večernje novosti), pa do 100.000 ljudi (Radio TV revija). U svakom slučaju bio je to najveći i najsenzacionalniji ovdašnji rock događaj do tada, a dio fantastične atmosfere zabilježen je u filmu “Nije nego” redatelja Miće Miloševića.

U jednom trenutku je histerija publike dosegla takvu razinu da je koncert umalo prekinut. Završen je, srećom, bez problema. Jednako važno je bilo da su se među članove Bijelog dugmeta vratili mir i samopouzdanje, što se osjetilo već u Novom Sadu, 28. 9., na koncertu koji je opisan kao jedan od svirački najuverljivijih u cijeloj dotadašnjoj karijeri grupe.

Uz sve to, ipak nije propao ni plan o snimanju live prvijenca. Umjesto u Zagrebu i Ljubljani, zabilježen je koncert kod Hajdučke česme i pod tim nazivom album se, u izdanju Jugotona, na tržištu pojavio 30. 12. 1977. Donio je 11 probranih pjesama sa sva tri albuma, od “Kad bi’ bio bijelo dugme”, preko “Ima neka tajna veza” do “Eto! Baš hoću!”.

Oslobođen ranijih briga, Goran Bregović je početkom zime otišao na odsluženje vojnog roka u Niš.

Ako niste znali: “Koncert kod Hajdučke česme” jeste live album Bijelog dugmeta – ali ne s te lokacije. Naime, tek nakon snimanja ustanovljene su tehničke pogreške u zvuku, koje nikako nisu mogle biti popravljene u studiju. Zbog toga je grupa 25. 10. u maloj sarajevskoj dvorani “Đuro Đaković” (od 1990-ih Bosanski kulturni centar) odsviralo novi koncert zatvorenog tipa, za koji su ulaznice podijeljene samo prijateljima i tada je urađen novi snimak. Problem autentičnosti činila je ‘buka’ koju nije moglo proizvesti samo tristotinjak gledatelja u Sarajevu, pa je za LP “Koncert kod Hajdučke česme”, kao jedini originalni ton, iskorištena bar reakcija publike.