Prokletstvo stihova slavne pjesme Zenica blues?

Ironično je da cinizam i preuveličavanje, kao glavna odlika subkulturnog new primitives rocka, kroz stihove jednog njegovog klasika, ‘Zenico, mrzim svaki kamen tvoj’, već dugo kao da čine neku vrstu prokletstva bačenog na rock život ovoga grada. 

Ironija počinje time da su na čudan autodestruktivan način brojni Zeničani bili ponosni zbog glavne uloge u najčuvenijoj pjesmi novog primitivizma. Zenica blues je, u stvari, štos pjesma, nalik prepoznatljivom bosanskom i hercegovačkom crnom humoru. Otuda šaka u lice ‘Zenico, mrzim svaki kamen tvoj’ snagu gubi pred velikim finalom ‘raduje me jedna istina, iz KP doma vratiću se ja, ali Hakija nikad neće sa Bara, sa Bara se niko ne vraća’.

Zenicu više od stotinu godina obilježava najveća željezara i najveći zatvor. Surovo realno.

Maštovitiji mladi Zeničani sebe su pronalazili u drugom klasiku novog vala, u stihovima Vlade Divljana ‘Plamene zore bude me iz sna, fabrička jutra, dim iz dimnjaka / pesma se ori, mladi radnici, čelična jutra, hitam fabrici’. Drugima je preostao ‘Zenica blues’ kao izravna metafora, koju nije trebalo dijeliti sa ostalima, poput pjesme ‘Maljčiki’.

Po logici stvari, ogromna radnička spavaonica, naslonjena na zloglasnu kaznionicu, trebala je proizvesti vlastiti buntovničko-angažirani izraz u rocku, u njegovim punk i novoprimitivnim sekcijama. Zlokobni stihovi ‘Zenico, mrzim svaki kamen tvoj’, dakako u metaforičkom smislu, trebali su biti pokretač.

Bilo je takvih bendova potkraj 1980-ih (Disidenti, Lude krawe, Schmaisser), alternativci i buntovnici javljali su se i u poratnim godinama (V.E.K., Naksut i nekoliko hip hop kolektiva kao Gluho doba i Mučenička grupa), ali ni jedan se nije diskografski izdvojio i nametnuo na širem, regionalnom planu.

Čak i najuspješniji, internacionalno slavni muzički produkt koji ima korijene u ovom gradu, Dubioza kolektiv, famozan je postao tek kada su se udružili zeničko Gluho doba i sarajevski Ornamenti.

Je li to prokletstvo slavne pjesme Zabranjenog pušenja?  Ili bi svejedno danas dominirala apatija čiji jedan od rezultata glasi: Zenica je jedini veliki grad u regionu koji već godinama nema niti jedan jedini regionalno značajan godišnji rock festival.

Evo nekih usporedbi.

Na Janjskim otokama u blizini Šipova, gradića od nekoliko hiljada stanovnika i 80 kilometara udaljenog od Banja Luke, minulog vikenda je priređen već drugi Z.E.T. od Šipova Fest. Prošle su headlineri bili Psihomodo pop i Atheist rap, a ove, u trodnevnom program od 13. do 15. 7., sviraše Gužva u 16-ercu, Zemlja gruva, Brkovi, Bad Copy, Hladno pivo, Ritam nereda, Riblja čorba, Rambo Amadeus… ukratko, izvođači iz prve lige.

Zenica je od 1979. do 1990. imala stadionski godišnji rock koncert u organizaciji Radio-Zenice. Svake godine svirali su brojni lokalni sastavi i po 5-6 tadašnjih najvećih zvijezda, od YU grupe, Vatrenog poljupca, Riblje čorbe, Leb i sol, Indexa, Filma, Bajage, Đavola, Zabranjenog pušenja, Azre, Plavog orkestra, KUD Idijota… ukratko, elita iz te decenije.

U Jelahu, mjestu kod Tešnja s nepunih 2000 žitelja, ove će godine, 4. i 5. 8., biti priređen već 15. Rastok Fest, demofestival s poznatim gostima, među kojima su u proteklim godinama bili Dubioza kolektiv, Zabranjeno pušenje, Letu štuke, Elemental, Edo Maajka, Kultur Shock…

U isto vrijeme kad je rođen Rastok, u Zenici je imala Heineken Music Fest, demofestival koji je svake godine okupljao između 40 i 60 bendova, s gostima kao Bajaga i Instruktori, Rambo Amadeus, Unlogic Skill, Point Blank, a ugašen je 2005. Zbog nikakve finansijske podrške grada.

Zelenkovac Jazz Festival održava se ‘’mimo svih puteva’’, u šumi, na izletištu 15-ak kilometara od Mrkonjić Grada. Ove godine stigao je do izdanja broj 17, a osim nebrojenih poznatih jazz izvođača iz cijelog svijeta na Zelenkovcu su svirali i prosječnoj publici poznatiji Zoster, Rambo Amadeus ili Vlatko Stefanovski.

Zenica je od 2010. do 2012. imala trodnevni godišnji festival Zenica zove, koji je, uz zapažene lokalne bendove, ugostio neke najatraktivnije regionalne grupe kao Hladno pivo, Elemental, TBF, S.A.R.S., Zoster, Postolar Tripper, Superhiks…

U samo ovih nekoliko primjera ističe se, kao mantra, ‘’Zenica je imala’’, dok se u drugim, mnogo manjim mjestima rađaju i kontinuirano održavaju vrlo zanimljivi festivali.

Usporedbe za gradovima približne veličine poput Zenice još su slikovitije.

Dovoljno ih je samo pobrojati: MOSTAR – Mostar Blues & Rock Festival, Mostar Summer Fest, Mostar Rock School, Mostarska gitarijada; TUZLA – arTZ festival, Kaleidoskop, Tuzla Film Festival; BANJA LUKA – Demofest, Kastel Rock festival, Banjalučka gitarijada, Živjeti slobodno (regionalna rock revija uz Dan pobjede).

Za odgovor ‘’zašto je tako’’ trebalo bi puno prostora. Umjesto toga, tek ovo: tvrdnja da političkom establišmentu koji drži kasu nije stalo samo je floskula i alibi.

U prolog tome spomenimo da se u Sarajevu upravo završava adaptacija beogradske ispostave Mixer House centra, kao mjesta afirmacije i promocije kulture, muzike i umjetnosti općenito – i kao samoodrživog projekta, koji se i u Beogradu do sada, a od sada će i u Sarajevu ostvaruje bez jednog jedinog novčića državnih dotacija.