Brbljaonica Show Time

Komentar mjeseca: …Živi bili i nikad ne vidjeli

thompson

Novinar portala Muzika.hr, Zoran Tučkar, o slučaju i implikacijama nedavnog uklanjanja sa You Tube kanala Thompsonovog videa ‘’Jasenovac i Gradiška Stara’’.

Prije par dana s Youtubea je uklonjena snimka Thompsonovog pjevanja pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara”. Nije da nam fali, ali…

I dok nećemo plakati za umjetničkom vrijednosti same pjesme i samog pjevanja, nešto je u cijeloj priči interesantno. Thompson je priznao da je tu pjesmu pjevao. Snimka je uklonjena zbog navodnog kršenja autorskih prava na koja prava polaže Croatia Records. Croatia Records ima ekskluzivu na Thompsona i njegova (između ostalog, autorska i izvođačka) prava, tako da, što se toga tiče, imaju pravo tražiti skidanje s Youtubea. U konačnici Marko Perković je mogao pjevati “Biljana platno beleše” (znamo da voli makedonsku muziku, poslušajte “Bitola moj roden kraj” i “Grkinjo znaj”), i ako bi Thompsonu ili njegovom (pravnom) zastupniku bilo u interesu, i to bi mogao skinuti. Isto tako, mogli bismo pričati i oko “Iza sedam gora” zbog (neovlaštenog?) korištenja dijelova kompozicije “Super Trouper”.

youtube-copyright-claim

Zakon je tu relativno jasan, a i postupanje Croatia Records kao njegovog ekskluzivca je jasno. Croatia Records ima prava, a ima i interes, i aktivirala je mogućnost koju ima na raspolaganju. Možemo na sve to pogledati iz drugog kuta. Pjesma “Jasenovac i Gradiška Stara” nije pjesma, to je informacija i to dosta bitna za ljude. Govori o tome koliko je netko sposoban spustiti se nisko, vrijeđati preminule žrtve ratnih zločina i njihove obitelji, a “Jasenovac i Gradiška Stara” nije nikakvo umjetničko djelo, nikakva pjesma, nego govor mržnje upakiran u vokalno instrumentalni format, kao što objavljivanje osmrtnice još živoj osobi nije nikakvo umjetničko djelo, ili kao što slanje metka u poštanskoj koverti nije umjetnički performans, nego – prijetnja. Mogu samo izraziti žaljenje što zbog dotične pjesme Thompson nije imao više problema sa zakonom.

Mogu li ja na taj način, na najniži mogući način, izvrijeđati bilo koju etničku skupinu, na najosjetljiviji dan u godini, netko to snimi kamerom i stavi na internet kao vijest, i ja to blokiram jer se krše moja izvođačka (ili autorska) prava? Postaje li zaštita izvođačkih i drugih srodnih prava paravan za uvrede na rasnoj, nacionalnoj i bilo kakvoj drugoj razini kako bi se nečasne životne epizode pi-arovski izbrisale? Hoće li zaštita autorskih i drugih srodnih prava postati poligon za zaštitu uvreda i govora mržnje?

Odnosno, ako bih rekao sljedeće: “Taj čovjek, kad te pogleda, iz njegovih očiju, šiklja krv. Vidjeli ste da njegov osmijeh nije prirodan, nego vidite samo očnjake koji su spremni za klanje. Žao mi je da ministar Vlade Republike Hrvatske, to je uvreda za hrvatski um, za hrvatski mozak… Zamislite da čovjek koji je Srbin i koji nikad u životu nije radio u znanosti, u prosvjeti, u športu, osim što je bio dizač tegova, on je ministar najvažnijeg resora u hrvatskoj državi. I onda to daš čovjeku bez iskustva i s takvom hrvatomržnjom”, što riskiram prije, povredu autorskih prava ili optužbu za govor mržnje?

Ako riskiram više ovo prvo, moram priznati da me je strah u kakvom bešćutnom društvu živim.

Zoran Tučkar, Muzika.hr

Ostavi komentar