Prvi bicikl zabilježen je u glavi i skicama Leonarda da Vincija u 16. stoljeću, ali prvi funkcionalni izradio je i 12. 6. 1817. predstavio Nijemac Karl Freiherr von Drais i nazvao ga po sebi – draisine.
Taj prvi dvotočkaš je činio drveni kostur s dva kotača i nečim poput sedla između njih, a pokretao se nogama. Nizbrdica jeste olakšavala ‘jahanje’, ali se brzo pokazalo da valja razmisliti i o izmišljanju kočnice…
Prva vožnja je započela u Mannheimu i završila je poslije 14 kilometara. Po cijeloj Euripi se pisalo o novom izumu, nasljedniku konja kao popularnog prijevoznog sredstva, što nije bilo čudno – solidan konj je u to doba koštao oko 1900 funti, a nova naprava samo 20, uz ogromnu prednost što se nije trebao trošiti dodatni novac za hranu.
Tako je počela povijest, može se reći, najpopularnijeg i najrasprostranjenijeg prijevoznog sredstva na svijetu: računa se da danas ima više od milijarde bicikala.
U Kini ih brojčano ima najviše – oko 500 miliona i koristi ih 37% stanovništva. Samo u Šangaju, od 23 miliona stanovnika više od 9 miliona koristi bicikl. Japan, pak, ima 72,5 miliona bicikla, ali voze ga čak 57% posto stvanivništva.
Finska, Norveška, Švedska i Danska su po procentu bicikliranja, u odnosnu na broj stanovnika, u samom svjetskom vrhu, ali na čelu je Holandija, koja ima ‘samo’ 16,5 miliona dvotočkaša, no u procentima to znači da čak 89% Holanđana koristi bicikl.
Kod nas je u duboko ukorijenjenoj tradiciji da se bicikl najviše koristi u ravničarskim krajevima, Posavini, Slavoniji i Vojvodini.
Ipak, u zadnje vrijeme sve više se razvija svijest o prednostima bicikla – i ekonomskim, i zdravstvenim – i još dodajući činjenicu sve izražajnijih automobilskih gužvi na ulicama svih gradova, u nekoliko zadnjih godina intenzivnije se počinju uređivati biciklističke staze, kao u Sarajevu i Zenici, dok se turistička industrija kod nas intenzivnije počinje uključivati u trend biciklističkih atraktivnih tura kroz prirodu i nacionalne parkove.
