German_Soldier

Glas.ba priča: Je l’, bolan, je li ti živa mati?

Cooltura Priče

Mediha Selimović portret
Piše: Mediha Selimović

Moj komšija Ivan je najmanje tri puta sedmično pričao jedanteisti vic. Valjda zato što nam je otr’o uši sa “Hansom”, svi smo napamet znali svaku riječ u Ivanovom aranžmanu kao što smo tačno znali kada treba da se nasmijemo kao da to čujemo prvi put.
Vic je glasio ovako:

Uhvatio Švabo Hans jednog Rusa, jednog Italijana i jednog Bosanca. Nahranio ih kazanom riže, a nije im dao ni kapljicu vode da popiju. Sva trojica su dobila zatvor stolice. Hans je čekao da ih potjera velika nužda i onda im rekao:
– Smijete srati, ali prvi od vas koji se pri tome počne napinjati i stenjati biće ubijen!
Krene Rus, govno se stvrdlo, ne izlazi napolje bez napora… on se uzmučio i na kraju zastenje. Hans uleti u ćenifu i upuca ga.
Onda na red dođe Italijan. Isto tako… kao i Rus, pokušavao jadan fino i tiho, ali nije išlo. Govno se zaglavilo, te i on počne stenjati. Uleti Hans i upuca ga.

Na red došao Bosanac. Počne, ali ne ide. Znoj mu obljeva čelo, noge otkazuju, ali zna da se napeti ne smije.
Onda poviče iz sveg glasa:
– Haaaaaaaaaaaaaaaaaaans!
Hans priđe i veli:
– Bitte!
– Jel, bolan… je li ti živa mati? – upita Bosanac.
– Wie, bitteeee?
– Ništa, ništa.. samo da ti kažem da sam ja srao. Pa ti kako hoćeš!

I tako je Bosanac preživio i nadmudrio Švabu Hansa.
Ivan bio sretan najmanje tri puta sedmično, a ni mi nismo bili nešto nesretni što se priča baš tako završila. Ko šiša nedovitljive Ruse i Italijane!

Prošle sedmice – tačnije u četvrtak, ležim ja u bolnici i budim se polako iz narkoze. Oko sedam sati naveče uđe bolničar u sobu. Pita me kako se osjećam i mogu li nešto jesti. Predstavi se i reče:

– Ja sam pfleger Hans. Ako nešto trebate samo zvonite.

U tom momentu, iako prilično narkoziran i kemiziran probudi se moj bosanski mozak i pođe vrtiti: Haaaaaaaaaaaaaaaans! Mati nix živa. Ja halbe-halbe. Govno perfekt.

Umjesto toga, prošaputah s osmijehom:
– Danke! Sie sind sehr nett!

Naravoučenije: Ne vjeruj ženi ni kad je halbe tot. Ni tada neće reći što stvarno misli. Pa neka je sto puta Švabo i Hans.