ulica_davorina_popovica

Spomenici muzičkim herojima Sarajeva, Zagreba Beograda…?

Brbljaonica Show Time

Jedna od najvidljivijih počasti zaslužnima jeste davanje naziva ulicama po njihovom imenu, kao što je jednako znakovito ignoriranje prijedloga da budu imenovane po novijim muzičkim herojima.

Počasti trajno zaslužnim osobama za neki grad ili cijelu državu mogu biti različite, a jedna od najvidljivijih jeste davanje naziva ulicama ili trgovima, dvoranama i institucijama po njihovom imenu.

Ne treba puno istraživanja da se utvrdi kako su po tom pitanju kod nas izrazito privilegirani političari, domaći i svjetski, davnašnji, a bogme i noviji, a onda slijede stoljetni ‘klasici’ u svim kategorijama. S tim da je u zadnjih tridesetak godina posvuda obavljeno temeljito čišćenje od ‘njihovih’ u ime ‘naših’ zaslužnika.

Također, kada su prvi u pitanju, ne čeka se puno od njihove smrti (što je standardni kriterij), dok u ostalim kategorijama – a pogotovo muzičkim, kojima se želimo baviti – uglavnom prolaze decenije da ”kumovi” usliše prijedloge o takvoj počasti muzičkim velikanima novijeg doba.

Da, lijepo je i daje osjećaj da smo kulturni narod(i) kada imamo Beethovenove, Mozartove ili Bachove ulice, pa i ponekog domaćeg klasičara iz prošlih stoljeća. Ipak, kad se već nismo opredijelili za Prvu ulicu, Drugi Bulevar, Treću aveniju ili Ulicu trešanja, Aleju borova i druge univerzalne i svevremene nazive, već im želimo davati ”ljudsku crtu”, onda bih se ja ljudskije osjećao u gradovima koji mogu odmah prepoznati svevremenu vrijednost nekih veličina s kojima smo dijelili makar dijelove zajedničkog življenja.

Kakve su prilike u regionalnim metropolama, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu?

studio Esad Arnautalic

Sarajevski maestro, po mnogima ‘otac popularne muzike u BiH’, Esad Arnautalić, preminuo je u decembru prošle godine, a samo nekoliko mjeseci poslije, krajem aprila, njegovim je imenom nazvan veliki studio Muzičke produkcije BHRT-a, institucije u čijem osnivanju je sudjelovao prije više od pola stoljeća. Presedan, dakle, ali za tu odluku nisu trebali komplicirani zahtjevi gradskoj upravi i odlučivanje komisija i komisijica, kojima bi trebalo prvo nadugo i naširoko objašnjavati po čemu je za ovu zemlju zaslužan Esad Arnautalić. O dobivanju druge vrste priznanja, imenovanju neke ulice, ne želim ni nagađati.

Kantautorica Jadranka Stojaković napustila nas je 3. 5. 2016. Želim vjerovati da je ova tiha, nježna muzička autorica zaslužila trajnu počast, makar se na nju čekalo još godinama, ali sudeći prema njenom nesretnom kraju, kad je trebala pomoć za života da preživi, a nije joj stigla, prilično sam skeptičan.

Kemal Monteno je preminuo u januaru 2015. Da je napisao samo tu jednu pjesmu, ”Sarajevo, ljubavi moja”, darovao je svom rodnom gradu vječni poetski spomenik. Na tom tragu je, samo dva dana poslije odlaska Kemice, Nevladina organizacija “Dječiji pokret za mir, ljubav i prijateljstvo” Gradskom vijeću Grada Sarajeva dostavila inicijativu za postavljanje njegove biste u parku kod FIS-a, između bisti Mirze Delibašića i Davorina Popovića.

O sudbini inicijative kazuje dokument s početka ove godine koji ima naslov ”Utvrđuje se tekst Informacije o realizaciji inicijativa za podizanje spomenika u gradu, za mandat 2012. – 2016., s osvrtom na nelegalno postavljanje spomenika”. A u tekstu Komisija za spomenike konstatira da ”nije upućena u skladu sa članom 5. Stav (1) Odluke o spomenicima od značaja za Grad Sarajevo” i da će gradonačelnik predlagača upoznati sa propisanom procedurom…

Neka mi prezauzeti vijećnici ne uzmu za zlo, ali ja u svojoj dokolici ne nađoh ni naznake epiloga ove epizode.

davorin-popovic_ulica

Kada je 18. 6. 2001. preminuo Davorin Popović, radijski i TV programi su prekidani da objave vijest. Potresao je odlazak Pjevača i BiH i cijeli region. Bez iznimke.

I dobio je Davorin svoju ulicu poslije desetak godina – komad neuglednog puteljka na dalekoj periferiji Sarajeva. Sic!

Istina, puno ranije, krajem 2005. godine, kod legendarnog FIS-a, prostora koji se vezuje uz početke Indexa, postavljeni su spomenici Davorinu Popoviću i još jednoj gradskoj legendi, košarkašu Mirzi Delibašiću, ali staklene plohe s nadrealističkim crtežima njihovih likova malo ko doživljava kao vjerodostojne spomenike.

davorin-popovic-monument

Indexi su imali još jednog velikana, i to njihov autorski stub, ali sarajevskog pionira i genija rock kulture, Slobodana Bodu Kovačevića, malo ko spominje u kontekstu javnih i trajnih priznanja. Imenovanje Doma mladih, prostora gdje se održavaju brojni rock koncerti, u ”Dvoranu Bodo Kovačević” bilo bi primjereno. I jednostavno za ostvariti, puno jednostavnije nego preimenovanje neke ulice. Samo treba otkriti komisiju koja će razumjeti o čemu je riječ.

Na kraju, želim spomenuti Duška Trifunovića, nesumnjivo najvećeg pop-pjesnika kojeg je ova zemlja imala. No, ostavljam to kao posebnu temu.

Krenimo do susjednih metropola.

Tek odnedavno Zagreb je pažnju posvetio velikanima popularne muzike. Tako je 2011. godine u blizini zagrebačke Arene (što je lokacijski vrlo logično) jedna ulica dobila ime Vice Vukova, a od 2013. u njenom nastavku je i Ulica Ive Robića.

Jedan od pionira općenito jugoslavenskog rocka, Karlo Metikoš alias Matt Collins, ulicu je, pak, dobio na Jakuševcu, 2012. Ne može se za ovaj dio grada reći da je baš periferija, ali rijetki su su oni koji se tu i slučajno nađu. Četverotračna cesta ”za nikuda” i, onda, čudo – na jednom kraju naglo zavija i njenih četrdesetak metara postaju Ulica Milana Mladenovića, frontmana legendarne beogradske grupe Ekaterina Velika. Vodile su se u gradskoj skupštini burne rasprave je li on zaslužio ulicu u Zagrebu, odnosno po čemu je značajan za kulturu u Hrvata, ali su – što je simbolički važno – prevagu odnijele ‘bistrije glave’.

ulica_milana_mladenovica_ulica karla metikoša_zagreb3

Inače, u Zagrebu su odluku da se baš ovdje nađu ulice nazvane muzičkim velikanima obrazložili da se pri imenovanju pazilo da se ne preimenuju već postojeće ulice, jer bi to njihovim stanovnicima donijelo nevolje zbog mijenjanja dokumenata (iako kod davanja naziva po političarima za takvo nešto nikoga nije briga), pa su Metikoš i Mladenović dobili sasvim nove ulice, uz najavu – plan je i da sve novoizgrađene ulice u ovom dijelu grada također ponesu imena muzičara.

Puno je kandidata u Hrvatskoj, pa ću spomenuti, kao ilustraciju, Nikicu Kalogjeru (preminuo 2006.), kao jednog od najvećih i najplodnijih autora zabavne i filmske muzike sa opusom od preko 1000 melodija.

Beograd je po pitanju odavanju počasti velikim akterima popularne kulture u nijansama različit (ili isti).

Na desetu godišnjicu smrti Milana Mladenovića, 2004. godine, ovaj rock autor dobio je ulicu u beogradskom predgrađu Zemun Polje. Skupština grada Beograda odlučila je nekoliko mjeseci kasnije da i plato ispred Doma omladine ponese ime ovog muzičara.

I, napokon, krajem prošle godine je, premijerom rock dokumentarca “Gimme Danger” o grupi The Stooges, u okviru Festivala autorskog filma (FAF), Ustanova kulture Palilula zvanično nazvana imenom još jednog kultnog rock muzičara Vlade Divljana.

centar _ vlada-divljan

Zanimljivo je da Milan Mladenović u regionu ima još dvije ulice. Jedna je imenovana u proljeće 2011. godine u Podgorici, a u Novom Sadu je u julu 2015. jedan ranije neimenovani prolaz (!) između Zmaj Jovine ulice i Ulice Ilije Ognjanovića nazvan Milanovim imenom.

Ako se doda da je spomenuta podgorička ulica zapravo kratka, slijepa i neugladna ulica, to je sasvim ilustrativan kraj priče – i kada se dijelovi nekih gradova nazovu po umjetnicima pop kulture, lokacija i njihov značaj dovoljno govore gdje je ta kultura u glavama gradskih ”kumova”.

Josip Dujmović

Prolaz Milana Mladenovića, Novi Sad
Prolaz Milana Mladenovića, Novi Sad