Eksperti sa Keele University su proveli dva eksperimenta kako bi objasnili kakav efekat imaju psovke i rezultati do kojih su došli poprilično su iznenađujući, a za nas Balkance ‘dobrodošli’.
Prema njima, psovanje ima pozitivne učinke i može pomoći ljudima pri velikim naporima. Uz pomoć psovki, mogu se povećati i fizička snaga i – otpornost na bol!
U prvom ispitivanju je 29 osoba odradilo intenzivan trening na kućnom biciklu, a stručnjaci su pratili šta se događalo kada psovali, a šta kada su vježbali bez psovanja.
U drugom eksperimentu je kod 52 ispitanika sa istim pratećim zadatkom testirana jačina stiska ruke nakon psovanja i nakon perioda ‘pristojnog izražavanja’.
Oba eksperimenta pokazala su – rezultati psovača bili su bolji!
Voditelj studije dr. Richard Stephens je rekao kako je otprije poznato da psovanje povećava toleranciju na bol. To je zato što bi psovanje moglo utjecati na naš nervni sistem, koji uzrokuje brže otkucaje srca kada smo u nekoj opasnosti.
Eto, dragi roditelji, ne ljutite se na svoju malu djecu kad sočno opsuju kod dobivanja injekcije.
Zanimljivo je da studija još iz 2014. pokazuje kako ne mora značiti da su ljudi koji psuju lijeni ili neobrazovani. Naprotiv, oni mogu biti vrlo inteligentni i uspješni. U drgoj studiji iz 2016. godine istraživači su zaključili da osobe s višim koeficijentom verbalne inteligencije češće psuju, što znači da ljudi sa ‘zdravim’ repertoarom psovki ujedno imaju bogatiji rječnik generalno gledano.
I, napokon, tim međunarodnih istraživača upitao je grupu od 276 dobrovoljaca kakve su njihove navike kad je riječ o psovanju i koliko su pošteni i iskreni u različitim situacijama. Osim toga, analizirali su statuse više od 73.000 korisnika Fejsbuka, ocjenjujući njihovo poštenje i upotrebu skarednih riječi. Rezultat: čestitost i psovanje bili su u čvrstoj vezi.
Eksperti su, dakle, otkrili prvi korak: korist za tijelo od psovanja. Zašto se to događa, zbog kojih proseca u tijelu, pojma nemaju, pa planiraju uraditi daljnja istraživanja.
O nama, šampionima psovanja, i našoj beskrajnoj mašti u smišljanju originalnih psovki (možda se najbolji repertoar stvara među publikom na sportskim nadmetanjima) izlišna je svaka riječ (iako bi to mogla biti zanimljiva analiza), pa se – za ilustraciju – pozabavimo psovačkim navikama u svijetu.
Američki lingvista Timothy Jay tvrdi da je mozak današnjega čovjeka završio svoj razvoj još prije desetak hiljada godina, što bi moglo značiti da smo i tada psovali jednako kao danas, odnosno da su se prve psovke pojavile čim se čovjek počeo služiti jezikom (recimo: jebem ti kost od mamutove supe).
Ali, nisu svi ni počeli, niti nastavili psovati.
Postoje i jezici čiji govornici ne poznaju psovke, to su, među ostalim, jezici američkih Indijanaca, naroda Pacifika i – japanski jezik! Zato mladi Japanci ‘uvoze’ psovke na engleskom, što je nemoguće prevesti, dok općenito ovaj narod ima vlastite i sasvim drugačije načine izražavanja koji djeluju u komunikaciji slično psovci.
Takođe, ako se sjećate cipele koja je krajem 2008. letjela prema glavi američkog predsjednika Georgea Busha (slika ispod), a koju je bacio irački novinar Muntazer al-Zaidi na press konferenciji u Bagdadu, i to je priča povezana sa (ne)psovanjem.
U arapskoj kulturi psovke gotovo ne postoje, ali umjesto njih najžešći izraz vrijeđanja, koji je duboko ukorijenjen u ovom dijelu svijeta, vezan je za cipele, koje se smatraju za prljavi predmet, jer imaju neposredni kontakt sa zemljom, a i povezane su sa nogama, najnižim dijelom tijela.
O balkanskom raskošnom talentu za psovanje (i nekim sličnim narodima) ipak drugi put.
