Rock se negdje i društveno i institucionalno itekako cijeni ne samo kao vrlo profitabilan, već se njegovim vrhunskim akterima dodjeljuju i plemićke titule. No, što se ide južnije, stanje je (zašto li?) sve tužnije…
Krenimo od vrha.
Britanski Odjel za međunarodnu trgovinu (DIT – Department for International Trade) ponovno pokreće projekt u partnerstvu sa BPI (British Phonographic Industry) da se pomogne izvođačima iz cijele Velike Britanije da postignu globalno priznanje i iznos do 2,8 miliona funti će biti dostupan u grantovima za muzičare i nezavisne izdavače, a namijenjeni su povećanju izvoza njihove muzike na inozemna tržišta.
Malim i srednjim muzičkim kompanija će biti dodijeljena bespovratna sredstva u rasponu od 5.000 do 50.000 £, sa ciljem promocije britanskih umjetnika širom svijeta.
Razlozi su jasni: Britanija je, nakon SAD-a, najveći izvoznik muzike u svijetu i samo prošle godine britanska su djela zauzela pet mjesta na globalnoj top listi 10 najprodavanijih albuma. Finansijski efekat glasi: UK muzička industrija je u 2015. godini donijela preko 4 milijarde funti profita (statistika je jako spora disciplina, pa će se na rezultate u prošloj godini još čekati).
Za bolje razumijevanje te četiri muzičke milijarde u Britaniji, to je 9,2 milijardi KM, što je ravno trećina sveukupnog BDP-a u Bosni i Hercegovini u istoj godini.
A sada južnije…
U Hrvatskoj se te iste 2015. godine dogodilo nešto ravno čudu: prvi put je i rock uvršten u državno sufinansiranje kao javna potreba u kulturi! Tada su bili definirani jasni kriteriji finansiranja te je ukupno odobren iznos potpore od 1.195.000 kuna. Ne za rock, nego za sve javne kulturne potrebe, ali suština je da se i rocku institucionalno, makar i posredno, konačno priznao status kulture.
Ali, bajka sa sufinansiranjem rocka nije potrajala. Odobreni iznos odmah je bio umanjen za 40% od inicijalno predviđenog budžeta za njegove programe. Što je bio samo uvod u to da ga državni činovnici vrate tamo gdje oni misle da pripada – u sirotište.
Na nedavno održanoj tribini u Zagrebu ”Rock je kultura!”, u organizaciji Udruge Promo (koja okuplja značajne koncertne organizatore i muzičke klubove) objavljeno je: nakon koraka naprijed 2015. godine, sa dolaskom 2017. napravljena su dva koraka unatrag – ukupni odobreni iznos je smanjen na 929.000 kuna, za rock muziku budžet je 64% manji nego dvije godine ranije, a svi dogovoreni kriteriji se ignoriraju.
Gdje je rock kultura u društvenom kontekstu najbolje pokazuje ovaj podatak: finansijski (za državu) rock vrijedi 0,37 posto svih javnih potreba u kulturi koje će se sufinansirati.
No Pasaran! Udruga Promo će se dalje boriti, ali…
Pa još južnije…
Sve što ne znaš, pitaj Google.
Na utipkani pojam ”državna podrška za rock muziku u BiH” i ”državna podrška za rock muziku u Srbiji”, da je mogao – Google bi prasnuo u smijeh.
Ali, zato je Google od 2011. zatrpan temama koje se mogu svesti na ovo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, kao jedna od najvećih i najuglednijih znanstveno-kulturnih institucija u jugoistočnoj Europi, nakon 125 godina svoga postajanja, mogao bi prestati s radom. Slična bi sudbina mogla zadesiti i ostalih šest bh. kulturno-znanstvenih institucija: Historijski muzej, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Kinoteku, Umjetničku galeriju, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku i Biblioteku za slijepa i slabovidna lica.
Pet godina je Zemaljski muzej stvarno bio zaključan, pa je otvoren 2015., da bi u jesen prošle godine privremena uprava objavila da njegov status nije riješen i da u konačnici uz način na koji djeluje ne može opstati.
Ovo su samo ilustracije uz koje smo posredno došli do tvrdnje – pop i rock kultura u institucionalnom smislu u BiH ne postoje! Federalno ministarstvo kulture sporadično finansijski podrži pojedinačne rock programe, ali ne i sistemski i na osnovu jasne strategije i kriterija. Čak ni preglede ko jeste, a ko nije dobio potporu u prošlim godinama nismo mogli otvoriti na stranici Ministarstva.
Prema prvim indicijama, stanje ni u Srbiji nije bolje.
Odnos institucija prema rock kulturi je proizvoljan i samo smo jednu naznaku pronašli da bi stanje (možda) moglo početi da se popravlja.
Prije tri godine u Beogradu je osnovan Institut za savremenu umetnost, koji je među prvim projektima ustanovio Rock muzej. Njegov zadatak je da istraži i vrednuje sve ranije domete rock kulture i na tim temeljima gradi njenu budućnost.
Međutim, najvažniji detalj glasi – Institut je građanska inicijativa. Istina, podržan je novcem iz budžeta Sekretarijata za kulturu Beograda, 2015. i 2016. godine, te Ministarstva za kulturu i medije, 2016. godine, ali to nije garancija sistematične politike u kulturi usmjerene (i) ka rocku.
Zaključak…
Kao odgovor na pitanje postavljeno u podnaslovu, mogući odgovor je: ako onima koji o svemu odlučuju nije previše stalo ni do toga ima li narod hljeba za preživjeti, za rock kulturu, kao i svaku drugu, sigurno im se živo… od srca smije.
P.S. Ovaj tekst je polazište za istraživanje i analizu položaja rock kulture u spomenutim zemljama, koje će partnerski započeti portali Glas.ba i Vremeje.rs iz Srbije.
