Kada god vam ‘ne ide u životu’, pročitajte priču o Glennu Vernissu Cunninghamu, Amerikancu koji je rođen u ljeto 1909. godine i poživio 79 godina, iako je kao osmogodišnjak doživio tragediju poslije koje su mu doktori predviđali kraj.
Glenn je imao 8 godina, kada je u njegovoj školi izbio požar, u kojem je poginuo njegov 13-ogodišnji brat Floyd, a njega su spacioci izvukli iz vatre više mrtvog nego živog.
U bolnici liječnik je majci rekao da će joj sin sigurno umrijeti, što je zapravo najbolje za njega, jer mu je u vatri potpuno stradao donji dio tijela. No, dogodilo se čudo i dječak je preživio.
Kada je prošla smrtna opasnost, čuo je razgovor majke i liječnika, koji je rekao da bi možda bilo bolje da je dječak umro, jer mu je vatra gotovo sasvim uništila mišićno tkivo na donjem dijelu tijela i sve prste na lijevom stopalu, tako da će biti osuđen na život bogalja koji više nikada neće prohodati. Preporučena je amputacija obje noge, ali roditelji, vidjevši koliko je Glenn ožalošćen, to nisu dopustili.
Hrabri dječak tada je odlučio: on neće biti bogalj, on će prohodati.
No, na nesreću, od struka naniže nije ništa osjećao. Njegove tanke nožice su samo beživotno visile.
Konačno je otpušten iz bolnice. Majka mu je svakog dana masirala noge, a on ih i dalje nije osjećao, niti ih je mogao micati. Ipak, njegova odlučnost da prohoda nije slabila.
Kad nije ležao, bio je u invalidskim kolicima i jednog sunčanog dana majka ga je odvezla u vrt na svjež vazduh. Ovaj put, umjesto da kao i obično samo sjedi, bacio se iz kolica. Počeo je puzati po travi, vukući noge za sobom. Uspeo se čak dovući do ograde imanja i uz veliki napor se uspraviti uz nju.
Od tada je to činio svaki dan, pa se vremenom uz ivicu ograde napravila staza. Najviše od svega želio je da u svojim nogama probudi život. Konačno je, zahvaljujući redovnoj masaži, snažnoj volji i upornosti, uspio najprije da stane na noge, potom da oprezno hoda, a onda i da potrči.
Da potrči? Da, Glenn Cunningham se počeo baviti atletikom i to ne samo iz hobija – po mišljenju mnogih postao je najbolji američki srednjeprugaš svih vremena.
Nastupio je na Olimpijskim igrama 1932. u Los Anđelesu i zauzeo je 4. mjesto u utrci na 1500 metara, a na narednim Igrama, 1936. u Berlinu, u istoj utrci osvojio je srebrnu medalju.
Dvije godine prije toga Cunningham je oborio svjetski rekord na 1500 metara na otvorenom, a
1936. je postavio svjetski rekord na 800m, te ’38. i svjetski rekord na 1500m u dvorani.
Dječak koji je trebao umrijeti zbog stravičnih ozljeda nogu!
Danas u njegovom rodnom gradu Elkhart u Kansasu jedan park nosi njegovo ime.
Izvor: znakoviporedputa.com
