U vrijeme kada se, 14. 4. 1982., pojavio drugi album Filma ”Zona sumraka”, u zemlji su se događale redukcije struje, nestašice ‘luksuzne robe’, vožnja auta parnim i neparnim danom… O čemu bi, onda, Jura i pjevao nego ”Zagreb je hladan grad”?
Drugi studijski album zagrebačkog novovalnog sastava, za razliku od raspjevanog debija iz prethodne godine i hitova poput “Zamisli život u ritmu muzike za ples”, “Moderna djevojka” ili “Radio ljubav”, ponudio je ovaj put depresivnije viđenje života, progovarajući o usamljenosti i otuđenosti u gradu, problemima s drogama i sličnim temama (zapaženije: “Zagreb je hladan grad”, “Pljačka stoljeća” i “Krvariš oko ponoći”).
Autor većine pjesama ponovo je Jura Stublić, odnosno jednu je napisao Jurij Novoselić (“Espana”), a u tri se kao autor stihova javlja Mladen Jurčić (među ostalima tekst za pjesmu “Zagreb je hladan grad.
Album je producirao i dijelom aranžirao Piko Stančić, bubnjar koji je postao novi član benda i u toj ulozi je potpisan kao “Đes-ba”. I drugi su akteri, također, potpisani izmišljenim imenima, ovaj put drugačijim nego na prvom albumu. Jura je postao Stuffed Bird, basista Marino Pelajić je Udo-Ba, gitarista Mladen Jurčić je Max Black&Decker, a saksofonista Jurij Novoselić nazvan je Buzzma.
Ako niste znali:
U vrijeme objavljivanja albuma “Zona sumraka” u Jugoslaviji su se počele događati stalne redukcije struje i česte nestašice “luksuzne robe” poput kave i deterdženta. Zbog krize u snabdjevanju tržišta benzinom od 1979. su se uvodila i takva originalna rješenja kao vožnja parnim i neparnim danom. Polovina vozača je smjela voziti parnim datumima, a druga polovina neparnim. Druga mjera iz tog vremena bili su bonovi za benzin i kad ih potrošite, nikakvim novcima više se nije moglo (da li?) platiti gorivo. Sličilo je stvarno “zoni sumraka”…
