Suzanne Vega, alter-rock kantautorice iz New Yorka, objavila je 1. aprila 1987. godine svoj drugi album “Solitude Standing” i ni sanjala nije da će jedna pjesma s izdanja ući u povijest kao “majka MP3”, novog digitalnog audio formata.
Riječ je o kratkom, dvominutnom a cappella pop songu “Tom’s Diner“, koji je bio skoro nezapaženi broj na albumu, ali koji je – zbog jednostavne muzičke strukture – njemački audio inženjer Karlheinz Brandenburg uzeo kao predložak za izradu algoritma audio kompresije poznate kao MP3.
Nijemac je 1989. godine počeo raditi u AT&T Bell laboratoriju u New Jerseyju te je istraživao načine digitalnog audio kodiranja, čiji je rezultat, dakle, predstavljao MP3. Ovaj format je uskoro zavladao svijetom, jer je s desetostrukom i većom kompresijom standardnog CD audio zapisa, a da pri tome nisu uništene osnovne odlike zvuka, omogućio pohranu velikih glazbenih datoteka na medijima manjeg kapaciteta.
U korelaciji sa internetskom distribucijom i razmjenom glazbe, MP3 je revolucionarno promijenio svijet muzičke industrije. Ali, ne i sudbinu Suzanne Vega, koja je i dalje aktivna i poznata manjem krugu publike, a prošle godine je izdala deveti album Lover, Beloved: Songs from an Evening with Carson McCullers.
