Trobecove krušne peći: Ether, uživo

Recenzije Show Time

Ni ovaj bend ni njihova muzika nikada neće imati veliku publiku, jer su, frazeološki rečeno, potpuno nekomercijalni. Ali, njihov značaj i dometi su važan dio ovdašnje rock istorije, makar ih razumijevali samo probrani.

Trobecoce krušne peći, omot

Datum izdanja: januar 2017.
Izdavač: Dirty Old Label – Rigor Imperium
Žanr: post-punk/noise-art/experimental rock
Ocjena: 5

Trobeci su uistinu jedan od rijetkih hrvatskih unikatnih bendova koji, doduše s mnogo pauza, djeluje još od 1981., a do dana današnjeg pod tim imenom nema niti jedan pravi, klasični studijski album koji bi bio objavljen kao ploča ili cd. Kasetno izdanje jedinog pravog studijskog zapisa “85” objavljeno za Kekere Aquarium 1992. došlo je prekasno kad se bend razasuo u nekoliko transformacija (Brujači, Alpski rudar), članovi su radili i kao gostujući muzičari s mnogim izvođačima (između ostalog s Haustorom, Cul-De Sac, Neki to vole vruće, Gibonnijem…). Viva Glorio, odnosno prva reinkarnacija Trobeca objavila je fantastičan, no nedovoljno primjećen istoimeni album 2007., a dvostruki album “S mukom žvaču trubadurov vrat” (Dirty Old Label, 2013) bio je odlično odrađen remaster “85” s gomilom živih snimaka iz 80-ih, no ipak nije bio standardni album, već hvale vrijedan dokumentarni memorandum na ono što se s bendom dešavalo.

Ovo izdanje je opet specifičan izdavački potez Dirty Old Labela koji sada u dodatku ima Rigor Imperium. Objavljeno u vinilnom i cd formatu šamara paradoksom da pravi fan vinila mora nabaviti i cd. Ploča naime ima samo 7 pjesama, a cd 13.

Nikad prije nisam razmišljao o Trobecovim Krušnim Pećima kao konceptualnom bendu, no sad, kad je netko (Marko Perčić Sula, Split, 30.I 2015.) to snimio, stvari su sasvim drugačije.

Ne, nije ovo neka euforija poput Filmovog “Live u Kulušiću”, Azrinog “Ravno do dna” ili EKV “1986” (sve iz Kulušića), ovdje je koncept rocka i staloženosti došao do svojeg artističkog dometa da se i izvan domicilnog dvorišta umiju napraviti ogromne stvari.

Kad krene Kosina bubnjarska tehnika s uzastopnim prelazima na otvarajućoj “Sluga pokorni“, te se Ivica Vinski ubaci s režavim noise riffovima, a upečatljiv vokal Bege zareži visokim tenorom ‘što bih ja bez krvavih ruku, zvjerskog pogleda i zgarišta u očima, ne bih bio prvi među jednakima‘ naprosto pomislite da je tu negdje Barina bas gitara zapostavljena, ali malo brus… Bara se ubacuje sa solažom, pa funk dionicom, a onda dođe fantastičan saksofon Damira Price Kafke – Caprija (valjda znate da na singlu “Haustora “Majmuni i mjesec” ima instrumental “Capri”, ak’ ne znate, odma nabaviti 7”, to je legenda od svirke). I sve ono što znamo o svim tim legendarnim živim albumima pada u zaborav… Ovo je svirka i totalni performans da se smrzneš. Svih ovo petoro glazbenika su bili toliko usredotočeni na izvedbu i dizajn da se ništa nije prepuštalo slučaju inercije; svi su unutra, svi drukaju za “Sajam sisa” (‘mišlju, riječju, djelom i pohotom/ brutalne vjere, gubave dobrote’), pa se u uvodu “Skriveni maglom” izvode n-synth efekti (možda neki drugi, nisam najsigurniji) kao da su se odjednom uštekali na The Pop Group, čuveni bristolski bend za kojeg se nažalost još uvijek vrlo malo zna, a neki bedak će reći da se Trobeci furaju na RHCP/ hip-hop, ha-ha-ha… Taman posla. Trobeci su i prije Peppersa i hip-hopa bili čudan funk/ post-punk/ punk/ noise kao što se vrlo lijepo čuje u kaotičnoj “Pali mi se sjeme” gdje Capri opet ima svoj saksofonski psihodelični komad kao da ste ga uštekali iz neke ‘xyz’ galaksije. Nevjerojatno.

Sve njihove ovdje prisutne pjesme su mahom nastale u vrijeme komunizma izuzev “Bol” koja je u originalu “Disapareunia” i “Moj slučaj” od čak 14 minuta (nalazi se i na ploči) s onog Viva Glorio albuma iz 2007. (ne zaboravite, master je radio Andy Gill iz Gang Of Four).

Ovdje je cijeli koncert umjetnost rocka na najsuvremeniji način, jer pobjegli Trobeci u punk, post-punk, noise, funk ili eksperimente, oni su prije svega rock bend s još uvijek avangardnim načelima da ono što je već odsvirano ne treba biti ponovljeno (Bare na basu i Vinski su odlični!), a kako ide stvar po stvar, sve se više i više proteže morbidni duh Metoda Trobeca da će vas sve silovati i unakaziti, a na koncu i spaliti. On iz groba preko ovog benda poručuje “Vrištala je“, “Imam dovoljno te vlage” i “Đavo je bio vruć“, a na koncu, kao odušak za bis dolazi “Pravi poklon” i nemesumnjivo, najveći hit Trobeca koji nema veze s Metodom – “Armija“, pjesma koja izlazi izvan koncepta

64 minute cd-a i 42 minute vinila dokazuje sve ove izrečene pohvale da pred nama stoji uvjerljivo najbolji živi zapis nekog našeg rock benda koji je uz to i specifično stilski originalan.

Naslovi CD: 1.Sluga pokorni, 2.Sajam sisa, 3.Skriveni maglom, 4.Pali mi se sjeme, 5.Ustajem u tami, 6.Ples, 7.Vrištala je, 8.Bol, 9.Imam dovoljno te vlage, 10.Đavo je bio vruć, 11.Moj slučaj, 12.Pravi poklon, 13.Armija

Naslovi LP: A1.Sluga pokorni, A2.Sajam sisa, A3.Moj slučaj, B1.Bol, B2.Vrištala je, B3.Đavo je bio vruć, B4.Ustajem u tami

Horvi

(integralnu recenziju možete naći na Terapija.net)