Na Facebooku se nedavno pojavio post u kojem se citira opis pojma ‘punker’ u čitanki za osnovce u Srbiji: ”panker – onaj koji pripada muzičkom pank stilu i posebnom stilu oblačenja i ponašanja: ružnog, prljavog, napadnog”.
Opis koji je uključen u udžbenik, namijenjen djeci koju još odgajamo, uzburkao je duhove i zbog nepismene formulacije autora, a još više zbog činjenice, kako se navodi u komentarima, da ”učimo djecu etiketiranju od malih nogu”.
Ipak, jesu li autori pogriješili?
Za britansku punk grupu Dirty Ugly Punk Monkeys (Prljavi ružni punk majmuni) to je samo objektivna činjenica, a pobunio se ne bi ni jedan od 24 američka i britanska benda koji su se 1997. našli na kompilaciji The Punk, The Bad & The Ugly.
A tek slavni Sex Pistolsi. Oni su već na početku karijere proglašeni ”najodvratnijom grupom svih vremena”, napadali su ljude, povraćali na javnim mjestima i što su više bili omraženi organizatorima koncerata – postajali su sve popularniji među mladima.
No, šalu na stranu.
Još od vremena Elvisa Presleyja i njegovog senzualnog uvrtanja bokovima, pa preko prvih čupavih i dugokosih pionira rocka – drugačija pojavnost pripadnika ove subkulture često je posvuda po svijetu izazivala sablazan tzv. čistunaca. Hajde da se prisjetimo jednog domaćeg događaja koji se zbio, gle čuda, baš na jučerašnji datum, 10. 1. 1968.
Na koncertu u Sarajevu je beogradska rock grupa Siluete, predvođena pjevačem Zoranom Miščevićem, izazvala euforiju među publikom energičnim koncertom koji je završio – lomljenjem stolica. U to vrijeme Miščević je primao stotine pisama dnevno od svojih obožavatelja i bio je prva megazvijezda među domaćim rokerima, ali o reakciji većine medija i komentarima fotografija razbijenog inventara suvišno je bilo što kazati… Siluete su bili prvi “zločesti momci” domaćeg rocka, po uzoru na Rolling Stonese. Prvi su šokirali javnost svojom jako dugom kosom, a Miščevića su stariji prolaznici na ulici često pokušavali ošišati (duhovito: on je dodatno šokirao javnost zahtjevom kod osiguravateljskog društva da osigura svoju kosu). Miščević i Siluete su, takođe, izazivali stalne sukobe s medijima te se često upuštali i u fizičke obračune na koncertima. Tako su jednom u Novom Sadu polomili gitare i – potukli se s publikom. Šta mislite kakvim su ih, onda, epitetima počastili u tadašnjim novinama?
Kroz godine forme su se mijenjale, ali suština traje: drugačiji od većine nikada i nigdje nisu bili previše omiljeni.
Sve to ne daje ama baš nikakvo opravdanje autorima čitanke za djecu da budu primitivniji od ‘primitivaca’ kojima lijepe etikete. I o tome nikada ne treba šutjeti.
