Redakcija Glas.ba je priredila mali vodič kroz domaću muzičku publicistiku i moguće je da smo propustili poneki naslov, ali ćemo vas upoznati bar sa najvažnijim i najatraktivnijim enciklopedijama i biografijama ovdašnjih muzičara.
Razlog i cilj stvaralaštva svakog muzičkog autora/izvođača samo je njegova muzika.
Tek dodatak tomu čine kreativne analize njihovog djela, enciklopedijski zapisi, biografije i dokumentarni filmovi. Dakle, svaki ozbiljni muzički sastav ili kantautor (govorimo o popularnoj muzici) u jednom trenutku zaslužuje i ‘ovjereni pečat’ na svoj rad – ulazak u enciklopediju, recimo.
Evo koliko i koji autori su to do sada dobili.
Enciklopedistika
I nakon više od pola stoljeća pop i rock muzike na ovim prostorima, ipak, još uvijek imamo samo jednu recentnu, temeljitu i vremenski sveobuhvatnu knjigu sa stalnim dopunama, a to je ”Ex-Yu rock enciklopedija” beogradskog novinara Petra Janjatovića, koja se obnavlja u određenim ciklusima (pa je 2016. doživjela već četvrto izdanje). Uvažavajući jedno od važnih pravila enciklopedistike – kontinuirano dopunjavanje u određenim vremenskim razmacima – ovo jeste jedina ovdašnja enciklopedija.
U ovoj vrsti publicistike imamo jedno puno starije i vrlo kvalitetno izdanje, no posvećeno je samo jednom žanru unutar rocka. Riječ je o knjizi ”P.U.N.K. – Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike” koju je autor Darko Glavan (1951.-2009.), vrsni zagrebački rock kritičar i teoretičar umjetnosti, priredio kao prvu knjigu o punku u nas i kao prvo izdanje biblioteke ”Džuboks” davne 1980. godine. Zanimljivo, to je jedna od prvih domaćih muzičkih knjiga i cijeli prvi tiraž razgrabljen je za svega par meseci. Danas se u boljim knjižarama može pronaći novo izdanje knjige, ali ne i dopujeno.
Iako su, također, vremenski ograničene, dvije knjige zaslužuje posebnu pažnju, i zbog obimnog istraživačkog rada, i zbog društveno-sociološki analiza uz odgovarajuća tumačenja.
Knjiga ”Rokenrol u Jugoslaviji 1956. – 1968.” (Arhipelag, 2011.) autorski je rad Aleksandra Rakovića iz Beograda – i njegova doktorska disertacija. Na 644 stranice predstavlja nam svoje temeljito istraživanje ogromne građe o početnoj fazi jugoslovenskog roka. Ko su bili prvi rokeri, ko je prvi nosio dugu kosu, gde je bila prva diskoteka, to su samo atraktivniji dijelovi knjige, no mnogo važnije je istraživanje i tumačenje fenomena rocka u socijalističkoj zemlji, u vrijeme kada je dio političara bio protiv te ‘pošasti’, dok su drugi (među njima Tito) podržali ‘čupavce’, pa je Jugoslavija bila jedina u socijalističkom bloku u kojoj se rock razvio do razine koja se uvažavala i u svijetu.
Drugi naslov ”Kad je rock bio mlad – Priča s istočne strane 1956.-1970.” (VBZ, 2005.) djelo je Siniše Škarice, šibenskog rock and roll pionira (Grupa Mi) i kasnije utjecajnog diskografa i cijenjenog analitičara rocka, koji se, uz beogradskog rock novinara i publicistu Petra Pecu Popovića, smatra najboljim poznavateljem domaćeg rocka. Njegova knjiga, naslov pokazuje, opisuje i analizira početke ovog žanra na cijelom ovom našem prostoru, analitički ga uspoređuje sa tadašnjim aktuelnim svjetskim tokovima i objašnjava okolnosti pod kojima se razvijao. Dodatnu vrijednost knjizi daje istoimeni CD box-set, sa desetinama odgovarajućih pjesma, pa priču možemo i slušati, što izuzetno pojačava dojam o vremenu koje se opisuje.
Iako to ne umanjuje njihovu vrijednost, ostala enciklopedijska muzička izdanja su teritorijalno ili vremenski puno više ograničena i nemaju periodične dopune.
Tako je grupa autora 1994. priredila ”Malu enciklopediju hrvatske pop i rock glazbe”, Aleksandar Žikić je 1999. izdao knjigu o beogradskoj sceni do kraja 1970-ih pod nazivom ”Fatalni ringišpil”, Igor Mirković je 2005. uradio posvetu zagrebačkom novom valu u knjizi ”Sretno dijete”, a Vinko Barišić je 2011. objavio ”Hrvatski punk i novi val 1976-1987”.
Tu su još ”NS rokopedija” (Bogomir Mijatović, 2005.), ”Ilustrovana enciklopedija rok muzike u Vojvodini” (Bogomir Mijatović, 2013.), ”Istorija Yu rock muzike – od početaka do 1970. godine” (Dr Željko Fajfrić i Milan Nenad, 2009.) bazirana na novinskim isječcima, zatim ”Kako smo propevali – Jugoslavija i njena muzika” (Ivan Ivačković, 2013.), ”91 decibel – vodič rock’n’roll Rijekom” (Velid Đekić, 2009.), ”Red! River! Rock!” (Velid Đekić, o riječkoj sceni, 2013.), ”Riječke rock himne” (Zoran Žmirić, 2011.), ”Vodič kroz novi talas u SFRJ” (Vladimir Đurić Đura, 2016.)
U BiH je, nažalost, objavljena jedna jedina knjiga ovog tipa. Zbog poteškoća u prikupljanju i obradi građe, novinar Amir Misirlić ju je nazvao ”Prvi bosanskohercegovački pop-rock leksikon” (Hercegtisak Široki Brijeg, 2004.), najavljujući svojevremeno njenu dopunu, koja bi se pojavila u formi enciklopedije, ali do danas nije realizirana.
U nastavku: esejistika…
