Pucanj u prazno: poezija u rock, reggae, hip hop kompilaciji

Brbljaonica Show Time

Ili – ko te šiša kad se družiš sa rokerima, a ne sa celebritijima. Hoću reć’, kada bi ovo bila priča o Milanu Popoviću, biznis-menu i ex-Severina-menu, o njegovim “suzama gorkim zbog loše sreće”, imali bismo medijski hit. Ali, ovo je priča o Milanu B. Popoviću, pjesniku, kolumnisti i ‘teškom’ rokeru, a to ti, brate mili, i nije neka tema. Uostalom, buraz, ni naslov ti ne vrijedi pet para, da bih dalje gubio vrijeme.

A sad, kad su otišli dalje oni koji nikada i ni po koju cijenu ne gube svoje dragocijeno vrijeme na glupe i dosadne poete, kada je ostalo nas nekoliko ‘’hronično neumornih’’, mogu priznati: da živim hiljadu godina (ali, ne želim da živim hiljadu godina, hoću sad i hoću sve) ne bih odgonetnuo zašto neki autori i neka njihova djela ne dobiju puno više makar kurtoazne pažnje medija, zašto ostanu na margini, skoro ilegalci.

A zaslužili puno više. Jer su endemska vrsta. I mogu imati ljekoviti učinak, makar on bio ograničen na jednako rijetku populaciju urbanih i estetsko hirovitih.

Sveznajuća wikipedija će vam reći: Milan B. Popović je beogradski novinar i kolumnista u brojnim dnevnim izdanjima te ponekim muzičkim i književnim časopisima, ali je prvenstveno pjesnik. Sveznajuća vam, pak, neće otkriti da ima ludu energiju, neumornu ambiciju i brdo optimizma za istrajavanje u borbi s vjetrenjačama. Ima 40 godina i još hoće.

Prije ravno deset godina objavio je zbirku poezije ”Molitva tetoviranog srca” te iste godine i ”Vreme brutalnih dobronamernika”, novu poetsku zbirku – koju je pretvorio u zvuk.

Učinio je  nešto novo: okupio je 17 srpskih heavy metal grupa raznih podvrsta, Abonos, Tales of Dark…, Seraphim, Alogia, Iskaz, Art Diler, Atlantida, Instant Karma i druge, koje su uradile po jednu autorsku pjesmu na Milanove stihove, a pojavile su se na CD-u istog naziva kao knjiga. Najviše pažnje privukla je pjesma ”Izdaja (ja bih da odmorim dušu)” u saradnji Alogije i rock’n’roll herojine Slađane Milošević, ali cijeli album je u rijetkim recenzijama dobio najviše ocjene.

Rekoh, rijetkim. O tome se puno ili nikako nije govorilo u ostatku regiona i jedina utjeha inventivnom autoru jeste da je nekoliko godina kasnije njegov brat po oružju, zagrebački publicista, novinar, glazbenik i redatelj Anđelo Jurkas, također počeo objavljivati svoje ”tonske” knjige (Bez rocka trajanja, Soundtrack života) s nešto drugačijim konceptom, ali istim konačnim ciljem – inovativnijim tumačenjem poetike rocka.

Negdje sredinom prošle godine Milan B. Popović je, umjesto prvobitno planirane pete  po redu knjige pjesama, naslova ”Hronično neumoran”, odlučio ponoviti avanturu iz 2006. Ovaj put je za dvostruki CD, s prilagođenim nazivom ”Hronično neumorni”, iz država bivše Jugoslavije okupio bendove raznolikih žanrova.

Hronično neumorni, omot CD-a

I ovdje je svaki od izvođača uradio po jednu novu pjesmu na Popovićeve stihove, pa su se tu našli hip-hoperi (Sky Wikluh, Vudu Popaj, Coa, Cantwait, Kruks i dr.), reggae bendovi (Del Arno Band, Hornsman Coyote (Eyesburn), Elly Rasta Girl itd.) te rock izvođači (Zoran Marinković Bjesomar, Autogeni trening, Nikola Čuturilo, Sead Zele Lipovača, Seljačka buna, Broken Arrow, Branko Radaković, Vladimir Jakšić iz Revolvera i tako dalje).

A u rasponu ovih žanrova, među ukupno 33 numere, naći ćete svega, od ambijentalnih i eksperimentalnih muzičkih izraza, preko zgodnih instrumentala (Zele Lipovača) kao podloge za kazivanje stihova, pa do hitoidnih tema (Vudu Popaj, Del Arno Bend, Hornsman Coyote), a sve ih povezuje – jaka riječ.

Album prate i četiri video spota ”Ubuduće ne pričaj o budućnosti”, ”Istine mamlazi kriju (Batina)”, ”Poslednji stih” i ”Jah”.

Golemi trud je iza ovoga i samo je potpuna predanost mogla donijeti ovakav rezultat. Probajte okupiti 33 prijatelja na večeru koju ćete im platiti, pa ćete vidjeti koliko je teško, a Milan B. Popović ih je toliko uspio nagovoriti da urade novu muziku i uđu u studio na snimanje. Koliko ih je ”ludih” među dvadesetak miliona na ovim prostorima da uopšte pokušaju?

Znajući da tu nema love, a bogme ni slave.

Da završim, onda, kao što sam počeo.

Brate Milane, pređi ti sad na gerilsku taktiku, pa napadni ‘neprijatelja’ unutar njegovih redova. Kada budeš radio sljedeću tonsku zbirku svoje poezije, ponudi snimanje sekama i sevkama i šabanima. Makar ćeš nama, konzumentima, na trenutak ublažiti jad. Brinem se samo da njima moraš platiti za torturu kojoj ćeš ih izložiti.

P.S. Dupli CD ”Hronično neumorni” može besplatno downloadovati sa Milanovog zvaničnog sajta.

Josip Dujmović (”Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti”)