Big Strip Gorila

Big Strip Gorila: Moment

Recenzije Show Time

Datum izdanja: 28.10.2016.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: indie rock
Ocjena: -3

Nisu baš česti albumi koji su me s prvim preslušavanjem obarali s nogu i sve bilo odmah jasno. Dapače, dugogodišnje slušateljsko iskustvo me je naučilo da su veće pažnje vrijedni oni albumi (i njihovi autori) na kojima se tajna otkriva poslije više slušanja, kada svaki put čujete neki novi detalj. Zato se ne uzbuđujem ako prvo upoznavanje s materijalom o kojem nemam nikakvo prethodno saznanje odmah ne budi emocije.

Ali… Kada s albumom ne izdržim do kraja, priča je drukčija.

U slučaju zagrebačke indie rock grupe Big Strip Gorila i njihovog debitantskog albuma ”Moment” stvar je izgledala ovako: uvodni broj ”Sudar s istinom” zvuči kao školski primjerak kako se slaže pjesma ovog žanra, ali je realizacija, da se izrazim upravo školskim izrazom – štreberski savladano štivo. Što će reći, bez nužne emocije i energije. Sljedeća ”Bez treme” počinje kao nešto što obećava (i vuče na puno ranije naslijeđe zagrebačke rock škole), ali se ne uspijeva razviti u punokrvni komad, jer je od refrena i to obećanje splasnulo.

Sve što se događa u preostalih devet pjesama je smjenjivanje hladno – toplo – mlako trenutaka. I ni jedna eksplozija.

Ne može se reći da je materijal loš, da dečki ne sviraju dobro, samo sam se cijelo vrijeme mučio da odgonetnem šta to nedostaje. A onda sam, želeći se bolje upoznati s njihovim muzičkim backgroundom, odgovor pročitao u jednom nedavnom intervjuu. Na pitanje o ”jednoj stvari koju su zacrtali da će ostvariti”, samo je odgovor jednoga člana glasio ”Egzistirati od glazbe”, a vrlo znakoviti je bio drugi ”Pa, ne znam, samo imat’ dobre uspomene možda”.

I to je to. Ambicija, dečki! Wembley, recimo, kao san. ‘Beš to može li se ostvariti, ali san je važan.

Poslije slušanja cijelog albuma (ipak, jer je korektno ispoštovati nečiji trud), nametnula mi se jedna usporedba. Prije tri godine Big Strip Gorila su svirali na banjalučkom Demo Festu. Te je godine tu pobijedio M.O.R.T. iz Sinja. Glavna razlika između njih je u tome što su Dalmatinci nesavršeni, nesputani, otkačeni, ludi i maštoviti, dok su zagrebački rockeri sve suprotno.

Osrednju trojku, kao ocjenu, Gorila je zaslužila zbog toga jer su od početka, od 2010. godine kada su nastali, krenuli s autorskim stvarima (eto, nije da su baš sasvim bez ambicije), te su se trudili svirati na festivalima i koncertima što više. U ovoj jadnoj finansijskoj situaciji za rock and roll, gdje novi i nepoznati bendovi mogu biti sretni ako su im pokriveni makar troškovi putovanja i poneka cuga, to ne treba zanemariti, jer znam silu mladih bendova koji su posustali, pa se pretvorili u cover tezgaroše, ili sasvim odustali.

Ne dobiti lovorike za prvi album nije kraj svijeta. Bezbroj je primjera da su bendovi rasli s narednim ostvarenjima, pa to može i Big Strip Gorila. Ako temeljito promijene svoj pristup. I malo se otkače.

Popis pjesama: Sudar s istinom, Bez treme, Sve si bliže, Lutaš, Srce, Što sada kada smo zaspali, Dual, Dresden, Bermudski trokut, Negacija savršene priče, Novi mjesec, Portret budala

Josip Dujmović