Najčešće s početkom nove školske godine stručnjaci opetovano upoznaju javnost s problemom hiperaktivnosti djece, poremećaja u ponašanju poznatog kao AHAD. Nekada su to bila samo ‘’nemirna i neposlušna djeca koju treba kažnjavanjem disciplinirati’’, no danas se ovaj sindrom liječi kao I svaki drugi poremećaj.
Statistika govori da je gotovo svako deseto dijete u zapadnom svijetu, hiperaktivno. To je hronični problem, koji se kod 50% ljudi nastavlja u starijoj dobi i stanje u kojoj je osoba neprirodno aktivna. Takva djeca imaju stalnu potrebu za kretanjem, teško im je sjediti mirno i obavljati svoje obaveze, stalno pričaju i jako su nestrpljiva.
S hiperaktivnošću često se javlja i poremećaj pažnje i taj problem se zove ADHD, a to nije faza koju će dijete prerasti, niti je uzrokovan neuspjehom roditelja u odgoju, a nije ni znak djetetove “zločestoće”.
Takozvana hiperaktivnost je stvarni problem i poremećaj, a izvor je zabrinutosti roditelja i nastavnika, dok najviše šteti djeci kod koje je poremećaj uočen.
Neke od karakteristika djece kod koje je dijagnosticiran ADHD su:
- Rade prebrzo i čine bespotrebne greške, koje nisu povezane sa neznanjem.
- Prelaze sa jedne aktivnosti na drugu.
- Počinju raditi prije nego što su dobili upute i shvatili ih.
- Stalno su u pokretu, ne mogu mirno sjediti i napuštaju mjesta gdje se očekuje da sjede.
- Previše pričaju i često prekidaju razgovor.
- Pričaju, pjevaju i šapuću sami sebi.
- Ne mogu se igrati u miru i tišini.
- Na pitanja odgovaraju prebrzo bez razmišljanja.
- Rijetko kad završavaju svoje zadatke.
- Mašu rukama i nogama dok sjede na stolici.
- Jako su povodljiva, a najviše ih privlače djeca koja puno pričaju i stvaraju buku.
- Trče okolo ili se penju u situacijama u kojima to nije prikladno i dr.
Naučnici smatraju da ADHD sindrom može izazvati nekoliko faktora:
- Komplikacije za vrijeme trudnoće (preležane infekcije, odrđeni lijekovi, nepodudarnost majčine i bebine krvi).
- Komplikacije prilikom porođaja (povrede novorođenčeta, čak i laka hipoksija kod nedonošćeta).
- Bolest djeteta (trovanje ugljen-monoksidom, meningitis, encefalitis, srčana oboljenja).
- Genetska predispozicija.
- Alkoholizam i psihičke bolesti roditelja.
Za liječenje ADHD sindroma najprije se savjetuje psihoterapija, kako individualna tako i porodična, sportske aktivnosti i učenje socijalnih vještina. Nakon dana provedenog u školi, takvom djetetu treba ponuditi aktivnosti u kojima će sagoriti višak energije, a aktivnost birajte u skladu sa djetetovim interesovanjem. Ovo su neki od savjeta:
- Vježbanje u prirodi: vožnja biciklom ili šetnja.
- Sviranje instrumenata: pjevanje u horu ili sviranje u orkestru će djetetu dati mogućnost da nauči kako funkcionisati u timu (što je najvažnije za dijete sa ADHD-om).
- Plivanje: sport koji je važan za učenje samodiscipline.
- Gluma: časovi glume i boravak na sceni, omogučit će djetetu sticanje samopouzdanja i koncentracije.
- Timski sportovi: probudit će u djetetu timski duh i naučiti ga da poštuje pravila igre.
Vrlo popularan način liječenja u SAD-u danas su stimulansi i antidepresivi. Oni ne liječe ADHD nego samo privremeno otklanjaju simptome tokom njihovog uzimanja. Kada se prestanu uzimati, svi simptomi se vraćaju. Treba naglasiti kako takvi lijekovi pomažu osobi da se lakše uklopi u zahtjeve okoline (škola i porodica), te time omoguće profesorima lakši rad, a roditeljima manje zahtjevno dijete.
